Nera Stipičević: Procvat u samoći pa povratak na velika vrata

Glumica Nera Stipičević na scenu se nakon sedmogodišnje stanke vratila s projektom Cvit samoće , a ubrzo su uslijedili i brojni drugi projekti „„Želiš li biti biti slobodna (free)?“ „DA!“ kaže glas iz Hrvatske.
„Onda moraš proći kroz svoje rane, a to je tvoja duša“, započela je umjetnica Nera Stipičević objašnjavajući značenje svoga umjetničkoga imena FreeDA Nera Immortelle . Riječ immortelle, nadodaje, ima dva značenja, besmrtnost (eng. immortal) i smilje (franc. immortelle). Sve je počelo još 2015. godine kada je izašao njezin prvi projekt inspiriran Fridom Kahlo i označio početak Nerine potrage za autentičnošću, a n akon sedmogodišnje pauze, umjetnica se na domaću scenu vratila 2022. godine s projektom La Fleur de la Solitude (Cvit samoće) . Ova introspektivna šetnja vođena kantautorskim glazbenim brojevima jednosatno je unutarnje pročišćenje te ju za potpuni učinak nije dovoljno pogledati samo jednom. Djelić se atmosfere, nasreću, može ostvariti i u vlastitom domu zahvaljujući Nerinom istoimenom podcastu na engleskom jeziku koji sama autorica naziva kombinacijom fikcije i samointervjua. Likovi Freeda i Immortelle predstavljaju razgovor duše i osviještenog ega, pozadinska glazba na hrvatskom jeziku ujedno je i materijal spomenute koncertne predstave, a podcast je moguće pronaći na svim online podcast platformama poput Spotifyja, Applea, Amazona, Googlea i drugih. Fotografija: Lea Mikuličić Samoća u Gradu ljubavi Njezina potraga započinje preseljenjem u Pariz, a odabrani put ka iscjeljenju bila je terapija kreativnošću. Nemogućnost sporazumijevanja i nova kultura uzrokovali su, priznaje, mnogo frustracije. Većinu je razgovora tako vodila na engleskom, a ovaj je problem, kao i sve njime izazvane emocije, u podcastu zorno dočaran. Liječeći samu sebe, prošla je različite faze terapije, a zadnja, kreativnost, trajala je najduže. Pisanjem, sviranjem, postupnim upoznavanjem sebe ponovo se počinje osjećati živom. 2018. godine upoznaje i svoga suradnika, glazbenika i producenta Vadima Erudaçija koji, bez poznavanja hrvatskoga jezika, s njome započinje rad na projektu u kojemu sada sudjeluju i glazbenici Tomislav Parmać (piano), Hrvoje Rupčić / Borna Šercar (perkusije), Matej Milošev (čelo). Uz njih, tu je i kostimografkinja Eva Karakaš Bedrina, a sve režijski uobličuje Mia Melcher. Ipak, najvažniji dio ovoga procesa bila je, naglašava umjetnica, samoća , čiji su plodovi Nerini sadašnji i nadolazeći projekti. Samoća je, tvrdi, nešto potpuno drugačije od usamljenosti. „Samoća je blagodat koju bi svatko trebao iskusiti, a Cvitu samoće nije cilj da budemo sami i samoživi, nego da budemo sami dok ne shvatimo tko smo i onda pronađemo prave ljude koji će nam dozvoliti da budemo to što jesmo i da ne živimo niti jedan trenutak laži.“ Zahvaljujući aktualnoj temi mentalnog zdravlja i vrhunskoj glazbeno-scenskoj izvedbi, prošlo je ljeto Cvitu donijelo razna gostovanja. Uz to, umjetnica je u pratnji pijanista Tomislava Parmaća gostovala i u Rijeci na koncertu francuske šansone izvedbom pod nazivom Francuska glazbena priča Voilà à la Travershe . Traverša iliti pregača je, nadodaje, simbol služenja društvu, a svi želimo stvoriti nešto i biti potrebni drugome jer ne živimo samo za sebe. Fotografija: Lea Mikuličić Pogled u budućnost Od novih i nadolazećih projekata Nerina je bliska suradnica Lea Mikuličić istaknula pjesmu Najveći dar koja se sada može poslušati i na YouTubeu. To je prva javno objavljena pjesma sa zvučnog zapisa, simboličnog imena Rane, koju se dosad moglo čuti u predstavi te u 7. epizodi podcasta. Neru se, osim toga, može gledati i u cabaretu Zagrepčanke i statičar koji će u Klubu Kazališta komedija gostovati 4. svibnja, a slijede i još dvije izvedbe Cvita samoće 26. travnja i 2. svibnja nakon kojih nastupa pauza.