top of page

Niste varalica

Upravo vam je dodijeljena nagrada za izvrsnost, međutim, iz nekog razloga ne osjećate sreću. Tjeskoba, grižnja savjesti i osjećaj sumnje u sebe polako omotavaju prste oko vašeg vrata. Uvjereni ste da je nagrada krivo dodijeljena ili pak rezultat puke slučajnosti te kako je samo pitanje vremena kada ćete biti razotkriveni. Zvuči poznato? Ne umišljate i niste sami, kada shvatite zašto se ovako osjećate, vaš život će se promijeniti. Što je sindrom uljeza (impostor syndrome)? Sindrom uljeza  je samonametnuti psihološki obrazac koji potiče sumnju u vlastite uspjehe , oni koji ga imaju najčešće smatraju da su loši u onome u čemu su zapravo izvrsni te imaju duboko uvjerenje u svoju nesposobnost i činjenicu da taj uspjeh ne zaslužuju . Doživljavaju neugodne strahove da će biti razotkriveni kao, pogodili ste, uljezi .  Ovaj fenomen je prvi put opisan od strane Pauline Clance i Suzanne Imes 1978. godine, a danas je vodeća tema diskusije među psiholozima. Jedna od tih je i vodeća figura u istraživanjima ovog sindroma Dr. Valerie Young koja karakterizira  5 različitih tipova “uljeza”; Perfekcionist : glavni fokus je na  "kako" nešto postići. S rezultatima rada uključuje i način na koji dolaze do postignuća, gdje se sitne pogreške prevode u neuspjeh. Ekspert : je kao Perfekcionist, samo za znanje. Ovdje je glavna briga o "što" i "koliko" zna ili može učiniti. Očekuje od sebe da zna sve, a minimalne rupe u znanju označuju neuspjeh. Solista : predmet opsesije je "tko"  obavlja zadatak. On mora biti jedina osoba koja participira kako bi nešto mogao klasificirati kao uspjeh. Traženje pomoći označava neuspjeh jer nije samostalno došao do rješenja. Prirodni Genij : brine ga "kako" i "kada"  se postignuća događaju. Kompetencija se mjeri u smislu lakoće i brzine, što znači da postojanje prepreka pri savladavanju vještine označava neuspjeh. Superčovjek : mjeri sposobnost na temelju "koliko"  uloga može obaviti. Neuspjeh je u bilo kojoj ulozi - kao šef, roditelj, partner, prijatelj - jer mora biti sposoban s lakoćom riješiti sve. Svi navedeni “neuspjesi” (kod svakog tipa)  izazivaju sram . Sram je temeljni osjećaj ovog sindroma zbog toga što “uljezi” ne doživljavaju sram na tipičan način, njihova ideja kompetencije je u potpunosti drukčija. Svaki od njih drži sebe na  nerealno visokom standardu i time projektira svoju idealnu verziju događaja, tj. sebe, sve manje od toga dokazuje njihovu nesposobnost. Sram s osjećajem nesposobnosti, logički, dovodi do potrebe za skrivanjem jer ipak, ne želite propagirati nešto čega vas je sram.  Uspjeh ili laž? Sindrom uljeza najčešće utječe na visoko uspješne pojedince i studente , koji se suočavaju s visokim očekivanjima i stalnim pritiskom za postizanje izvrsnih rezultata . Svoj uspjeh doživljavaju kao delikatno izrađenu masku , sav njihov “lažni” uspjeh skriva nekoga tko zapravo nema pojma što radi. Smatraju da su svi isti kao i oni te da njihov uspjeh nije mjerodavno zaslužen, tj. da je puka sreća ili igra slučaja, što dovodi do osjećaja straha da će biti razotkriveni . Zato ljudi koji ovo osjećaju najčešće ne pričaju o svojim postignućima . Ovdje se vidljivo manifestira konflikt koji imaju između percepcije drugih u suprotnosti na sebe. TEDx govornica i CEO Lou Solomon smatra da su 4 glavna faktora sindroma uljeza: perfekcionizam, strah od neuspjeha, tjeskoba i sumnja u sebe . Uspjeh kod impostor syndroma ne pruža vrstu olakšanja već tereta. Najčešće, kada ljudi pate od navedenog sindroma, žele dokazati da nisu “lažni” te da zaslužuju uspjeh, što dovodi do sve više i više uloženog truda, time više uspjeha, ali nažalost  ne i nestanka osjećaja nesposobnosti . “Kod impostor syndroma uspjeh je kao šećerna vuna, vrlo slatki udar zraka i onda ničega”, kazala je Lou. Kako se boriti protiv sindroma uljeza? U “ringu” niste sami , svaka treća mlada osoba govori kako se osjeća kao “uljez” dok 70%  ljudi prijavljuje kako su se bar jedanput u životu osjećali kao da je njihov uspjeh laž. Čak i neki od najvećih umova čovječanstva, kao što su  Albert Einstein ili Maya Angelou , sindromu uljeza nisu prošli ispod radara. Želite uzvratiti udarac i prestati se osjećati kao uljez, evo nekoliko koraka koje možete poduzeti: Prekinite tišinu!  Nemojte se skrivati, pričajte o svojim osjećajima. Normaliziranjem ovog koncepta možemo pomoći sebi, ali i drugima.  Odvojite osjećaje od činjenica.  Ponekad ćete se osjećati glupo. Svima se to dogodi s vremena na vrijeme. Shvatite da to što se osjećate glupo ne znači da i jeste. Slavite i velike i male uspjehe , nagrađujući se makar sitnicom kako biste svoje uspjehe priznali i proslavili.  Najvažnije je zapamtiti; stručnjaci kažu kako su, uz sve ove korake, osjećaji zadnje što se mijenja, stoga je potrebno da prestanete razmišljati kao “impostor”! To možete postići tako što razvijete novi scenariji; gdje postajete svjesni razgovora koji se odvija u vašoj glavi, stavljate naglasak na pozitivno i vizualizirate uspjeh.

Niste varalica
bottom of page