Pjesmatika: pjesme s vodom i o vodi 5

Nestor i stvaranje Zanimljivom igrom mažeš mi oči, maglovitim rukama preusmjeravaš valove i loviš zvijeri kojim noću svijetle oči što progutale su sunce, odlučnost i stavove. Dok tonemo u mrak našeg nastanka ti povezuješ i promatraš svoj rad i oblikuješ u tišini našu stvarnost, gradiš nevidljivi grad. Nijemo rukom posežem za tobom, dodiruje me jedino praznina. Nema kraja tvome stvaranju, ali našem postojanju ima. Tiho, tiho, tiše Šapući mi u mraku, tiho, tiho, tiše, da šapat tvojih riječi misli moje briše. Dok ne zaboravim na tugu, strah i jad, da u mraku tvojih riječi slušam duše glad. Šapući mi u tami, tiho, tiho, tiše, u noći koja odzvanja rominjanjem kiše. U zavijanju vjetra i bjelini oluja da utjehu nađem u riječima slavuja. Šapući mi dugo, tiho, tiho, tiše, dok me više nema, dok ne odnesu me kiše. #pjesme #voda #pjesmatika #poezija #glas studenta