Random činjenice – poglavlje: Kršćanstvo

1. Sumrak saga, The Vampire diaries, Dracula untold ili pjesma Heinricha Augusta Ossenfeldera Der Vampyr (Vampir)…. Od filmova do književnosti pojavljuju se mistična bića nalik na šišmiša, odnosno vampiri. Prva pjesma napisana o vampirima pojavljuje se još 1748, a napisao ju je Heinerich August Ossenfelder. Govornik pjesme je muškarac frustriran odbijanjima žene kojoj se udvara, a zamišlja sebe kao vampira koji se noću šulja u njezinu sobu kako bi je poljubio i iscijedio joj životnu krv. Vampirizam kao metafora za silovanje i muško kršenje ženske nevinosti i dalje će biti glavna tema u vampirskoj književnosti u narednim stoljećima. Mitovi o krvožednim stvorenjima kao što su vampiri postojali su u drevnim civilizacijama u Egiptu, Mezopotamiji, Peruu, Indiji i Kini. U Europi je vampirska mitologija najraširenija među slavenskim narodima i njihovim neposrednim susjedima (Albanija, Grčka, Litva). Vjeruje se da je podrijetlo legendi o vampirima povezano sa slavenskim kultom animizma. A što je sa Biblijom? Biblija ne govori izravno da vampiri postoje, ali neki odlomci govore da su ipak neki ljudi razumjeli, odnosno vidjeli postojanje tih okultnih bića. Naprimjer, Otkrivenje 17, 6 govori o ženi pijanoj od krvi svetaca i apostola. (I vidjeh ženu pijanu od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. I začudih se čudom velikim, kad je vidjeh.) Također, mnogi drugi odlomci govore o sličnoj tematici te zato neki ljudi vjeruju da se i u bibliji spominju vampiri (a.k.a fanatici čudnih stvari). Ali su to sve metafore te nema nikakve veze sa vampirizmom. Dakle, biblija nema nikakve veze s ovim okultnim bićima. 2. Antikrist? Antikrist, who?
Antikrist je izraz protivnika Isusa Krista, utjelovljenja zla i Sotone koji kategorički odbacuje istinu. Antikrist može biti osoba, organizacija, pokret, vlada itd. Izraz Antikrist se prvi put pojavljuje u novozavjetnom evanđelju apostola Ivana. U srednjem vijeku taj se izraz koristio za opisivanje protivnika Katoličke crkve, a kasnije se riječ proširila svim kršćanskim zajednicama kao pridjev za protivnike kršćanske crkve i za neljudske vladare i političare.
Antikrist će prevariti svijet te vladati njime prije posljednjeg suda. Kada imamo ovo na pameti, idemo malo popričati o osobama kojima je bila zalijepljena etiketa Antikrista.
Napoleon Bonaparte
Štaaa, molimm, kako?
Napoleon je zbog svih svojim zlih djela i uništenja koje je prouzročio ratovima prozvan Antikristom.
Car Neron
Car Neron je vladao rimskim carstvom, prozvan je antikristom zbog nemilosrdnih i brutalnih progona kršćana koje je prouzročio.
Grigorij Rasputin
ruski svećenik, mistik i vidovnjak. Ostvario je veliki utjecaj u Ruskome Carstvu, jer je postao čovjek od povjerenja na dvoru ruskog cara Nikole II.. Jedna je od najkontroverznijih osoba ruske povijesti. Za njega se smatra da je bio opsjednut đavlom te da je uspio preživjeti atentat nakon što ga je netko ubo u trbuh nožem te nije ni umro nakon što su ga nekoliko puta upucali. 3. Mnogi kršćani vjeruju da će svijet kakvog mi poznajemo nestati u apokalipsi. Kako i Baba Vanga stalno najavljuje smakove svijeta.
Svijet će nestati, a novi će se izroditi. Novi svijet će biti pun gozbe i sreće, a oni najvjerniji će dobiti vječni život. Kada će taj smak svijeta doći? Prema Evanđelju po Mateju 26, 36 nitko osim Boga ne zna kada će doći sudnji dan. Ali bit će puno znakova koji će najaviti dolazak. Kada se 7 pečata Božjih otvore, najavit će se drugi dolazak Isusa te apokalipsa. Kada se prvi pečat otvori doći će Antikrist, a kada se sedmi, odnosno zadnji pečat otvori u raju će vladati potpuna tišina koju će pratiti sviranje sedam truba te će biti donesena Božja prosudba. 4. U mnogim filmovima možemo vidjeti prikaz pakla. Pakao prikazuju kao svijet u kojem gori vječna vatra i u koji idu grešnici. Kako pakao zapravo prema Bibliji izgleda? U paklu prevladava tama, a vječna vatra također gori. Paklom se prostiru zvukovi vriskova grešnika te škrgutanje njihovog gebisa. Također, mjesto je vječnog odvajanja od božje ljubavi i blagoslova. Hebrejske riječi sheol i gehenna i grčka riječ tartarus prevode se kao pakao iako predstavljaju drugačije aspekte u usporedbi s paklom. 5. Sedam prinčeva pakla je klasifikacija demona u kršćanstvu. Svaki princ predstavlja jedan od sedam smrtnih grijeha te svaki od njih vlada jednom od sedam razina pakla.
Jedan od najstarijih poznatih podjela na sedam prinčeva pakla nalazi se u djelu The Lanterne of Light iz 1410. godine, koje se često pripisuje engleskom skolastičkom filozofu Johnu Wycliffeu (1320. – 1384.) u kojem se po jedan od smrtnih grijeha pridaje po jednom demonu, koji pomoću tog grijeha dovodi ljude u iskušenje. Lucifer - ponos Belzebub - zavist Sotona - bijes Abadon - lijenost Mamon - pohlepa Belfegor - proždrljivost Asmodej - požuda Poznati popis sedam prinčeva pakla donosi 1589. godine njemački biskup i teolog Peter Binsfeld (o. 1540. - o. 1600.) u djelu "Rasprava o ispovjedima zlotvora i vještica" (lat. Tractatus de confessionibus maleficorum & Sagarum an et quanta fides iis adhibenda sit.) u kojem obrađuje popis sedam demona i njima pripadajućih sedam smrtnih grijeha Lucifer - ponos Mamon - pohlepa Asmodej - požuda Levijatan - zavist Belzebub - proždrljivost Sotona - bijes Belfegor - lijenost 6. Četiri jahača apokalipse su prema kršćanstvu kazne od Boga te su znak apokalipse. Pojavljuju se u šestom poglavlju Otkrivenja prema Ivanu. Četiri jahača predstavljaju četiri zla koja će snaći svijet kada se ljudi izgube humanost i odlike ljudskosti. Prvi je bijeli jahač koji će se pojaviti noseći krunu. Kruna simbolizira osvajanje svijeta. Drugi je crveni jahač koji predstavlja rat. Treći je crni jahač koji predstavlja glad koja će zavladati, dok je četvrti jahač je blijedi jahač koji predstavlja svu smrt i uništenje koji će doći. 7. Sedam smrtnih grijeha nazivaju se također sedam glavnih grijeha. To je lista sedam najgorih ljudskih navika. Osmislili su ih pustinjski oci ili poznatije rečeno pustinjaci. Pustinjski su bili grupa kršćana iz Egipta odabranih od pape Grgura I. Svi više-manje znamo sedam glavnih grijeha: oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost. Ovi grijesi dolaze od ljudske želje da imaju sve više i više, odnosno od činjenice da ljudska specija nikada nije zadovoljna onime što ima. Fun fact, sedam smrtnih grijeha se ne spominju u Bibliji. 8. Broj 666 upućuje na broj zvjeri otkrivenja, sotonizam i ostale loše pojmove. Zvjer otkrivenja je čudovište koje će ustati iz oceana i porobiti će ljudsku vrstu. Vjerovalo se da je zvjer najveći protivnik kršćanstva. Broj zapravo upućuje na Nero cezara, rimskog cara, zato što je znano da je u ta vremena gematria bila vrlo učestala. Gematria je dodjeljivanje numeričke vrijednosti imenu, riječi ili izrazu. Svako slovo u Nerovom imenu u grčkoj je dodijeljen i broj, a kada ih zborjimo dobijemo broj 666. To je zapravo bio način kritiziranja Nera, a bez da to država zna. 9. Knjižnica u Vatikanu sadrži oko 85 kilometara polica s milion tekstova koji su povezani s kršćanstvom. Naprimjer, možeš pronaći pisma Henrya VIII. papi u kojima traži poništenje braka s Katarinom Aragonskom. Također možeš pronaći Michaelangelova pisma papinstvu u kojima se žali da ga nisu platiti za rad na sikstinskoj kapeli. Iako mnogo povjesničara ima pristup knjižnici, neki teoretičari zagovaraju ideju da nisu svi dokumenti dostupni te da su sakriveni. Primjerice, neke teorije nalažu da je sakrivena posebna knjiga za koju kažu da je vrlo snažan dokument koji sadrži kako napraviti talismane, prizvati demone, prizvati vraga i sklopiti s njime pakt. Neka druga teorija pak nalaže da skrivaju dokaze da Isus Krist uopće nije postojao. 10. Jesi li se ikada pitao zašto muslimani ne jedu svinjetinu? Muslimani ne jedu svinjetinu zato što Kuran kaže da je zabranjeno jesti svinjetinu. Zanimljivo je da muslimani ne smiju jesti samo svinjetinu, također im je zabranjeno jesti meso koje nije dostojno Alaha te propadajuće meso životinja. Muslimani i Židovi nisu jedini koji ne smiju jest svinjetinu, prema Levitskom zakoniku kršćani također ne bi smjeli jesti svinjetinu zato što je nečista.

Random činjenice – poglavlje: Kršćanstvo