Počelo je Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru, jedno od najkontroverznijih kako ga opisuju brojni novinari. Dok jedni uzbuđeno iščekuju prvu utakmicu i razmišljaju kako će je usred prijepodneva gledati, drugi odlučno bojkotiraju gledanje utakmice te i samo prvenstvo. Među njima su i navijači Bundeslige koji osim brojnih smrti i lošeg tretmana radnika na izgradnji stadiona, naglašavaju i problematičnost klimatiziranih stadiona koji imaju lošu CO2 bilancu i nimalo ne pridonose u trenutnoj energentskoj krizi.
Na konferenciji za novinare šef FIFA-e, Gianni Inantino, rekao je da bi se Europljani trebali ispričavati za ono što su učinili u proteklih 3000 godina prije nego što krenu držati moralne lekcije, te da su one licemjerne. Istina jest da bi se Europska Unija trebala prvo zagledati u vlastiti tretman migranata i uveženih radnika, ali ipak to nije ni približno usporedivo s užasom i ropstvom kako su neki nazvali ovogodišnji slučaj. Osim toga, netko mora isticati povrede ljudskih prava, a to su prije svega nevladine organizacije poput Amnesty International, čiji se apeli često ignoriraju te su sada od veće značajnosti kada njihovu poruku podupiru brojni političari i slavni pozvani na otvorenje prvenstva u Kataru.
No, u hrvatskoj javnosti brojne reakcije stigle su na prijedlog ministra znanosti i obrazovanja, Radovana Fuchsa, koji je predložio da djeca gledaju utakmicu za vrijeme nastave, ukoliko je većina za to. Jedna od reakcija bila je i bivše ministrice obrazovanja Blaženke Divjak koja je poručila da bi se učenicima prije svega trebalo govoriti o moralnoj i etičkoj dilemi bojkota Svjetskog prvenstva zbog tisuće poginulih i potplaćenih radnika, a da bi se osim toga ta rasprava trebala naći i u kurikulumu Građanskog odgoja i obrazovanja.
Učenici su propustili već brojne sate nastave i boravka u školi zbog online nastave i cjelokupne improvizacije iste, rasplinuli su se odnosi i ozbiljnost djece prema nastavi, ali i prema učiteljima. Vjerujem kako bi se izlika da nije bilo nastave zbog nogometne utakmice, mogla ubrzo primijeniti i na bilo koji drugi događaj (što s kulturom; Oscarima, Grammyjima, Olimpijskim igrama gdje također nastupaju predstavnici država) te to nikako ne bi doprinijelo ozbiljnosti i stručnosti obrazovne institucije.
Sve je to zapravo krenulo od izjave šefa Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića koji je izjavio da bi se u planiranoj raspravi o prijedlogu proračuna za 2023. godinu napravila pauza od 11 do 13 sati zbog održavanja utakmice između Hrvatske i Maroka, pošto, tvrdi on, ionako ne bi nitko došao u sabor. Naime, da radite u nekom poduzeću ili primjerice za privatnika sigurno se ne bi dobro proveli da ne dođete na posao zbog nogometne utakmice, brojni jedva da mogu dobiti bolovanje kada im je stvarno potrebno. Apsurd ove situacije nikako ne bi trebao proći nezapaženo te se treba pozvati zastupnike da se odupru prijedlogu i pojavljuju se na svojim radnim mjestima za što su i adekvatno plaćeni.
S obzirom da naše političke institucije toliko drže važnim sport i nogometne utakmice, to bi se svakako trebalo odraziti i na politike koje provode. Ministarstvo turizma i sporta provelo je savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o sportu te se nadam dobroj implementaciji podupiranja sportaša i hrvatskih građana u bavljenju sportom, kako je najavljeno. Svakako bi bilo poželjno da se svi sportaši koji osvajaju medalje za našu državu plate više od prosječne plaće, koliko se nedavno požalio da je dobio olimpijski pobjednik u dizanju utega Nikolaj Pešalov, dok su neki od naših nogometnih reprezentativaca „zaboravili“ prijaviti stečeni profit i platiti porez.
Kamo smo otišli od Shakirine „Waka Waka“ i Pitbullove „We Are One“ pjesme Svjetskog prvenstva u kojem se promiče jedinstvo i zajedništvo do toga da prošlogodišnji domaćini Svjetskog nogometnog prvenstva vrše agresiju i vode rat s drugom državom, a ovogodišnji domaćini su omraženi i bojkotirani? Može li ovogodišnje Svjetsko prvenstvo ipak rezultirati samo ljubavi prema sportu i nogometu, prebroditi razdor i stvoriti sliku ljepote različitosti te postati ovogodišnji „Better together“?