Pjesmatika: Kule od karata

Sad kad srce gradi kulu Nebo steže oko vrata, plavi oblak svira frulu. Crne misli ne dolaze sad kad srce gradi kulu. Moćna jata lastavica nemirno oblijeću rulju. U zidinama gnijezda ptica žive stvari dočekuju. Iznad kule vjetar vije, pronalazi novu struju. Zastavu što još od prije s njime proriče oluju. A jarak oko kule čeka, u zatamnjeno nebo gleda i u masu što na pragu vijeka od kule traži da se preda. Nevolja se tiho sprema, ratnici boj iščekuju, u meni mjesta strahu nema, brojni glasovi odjekuju. Nebo steže oko vrata, plavi oblak svira frulu. Crne misli ne dolaze sad kad srce gradi kulu. Mostić se teški spušta, otvaraju se škripom vrata. U moju kulu stižu gosti, ne poznaje ona rata. Otvorena širom stoji, dočekuje bijesnu rulju. Nema straha ni pakosti, ljubav prigrli oluju. Bez sumnje i bez uma vojska sruši sve od reda, svaku ciglu, svaki kamen, bez razloga i bez slijeda. Nemam snage, niti glasa da dovršim mis'o prvu, mjesec spava u trbuhu, sunce zapelo u grlu. Mojoj kuli ne prilazi Mojoj kuli ne prilazi jer krvavim sam rukama gradila zidine od tvrdoga kamena i uklesala brojna znamenja da bude snažna. Upozoravam te, ne nailazi! Mojoj kuli ne prilazi! Moja kula mi je važna. I iako je snažna za nju strepim i trudim se okružiti je nečim lijepim ali lijepo sa nje ne silazi. Iznutra brojni biljezi… Ponavljam, ne prilazi! Teška samotna jutra ona voljom nadilazi. I stoji danas za sutra. Nema prolaza unutra, ni prostora gdje jednom bila si. Za tebe u njoj nema mjesta, ni za granje tvoga brijesta. Mojoj kuli ne prilazi. Da sam veća, da sam jača Da sam veća, da sam jača
pa da se latim mača,
ne bi više bilo plača.

Da sam jača, da sam veća
i da imam šira pleća
rukama bih kamen svezala za leđa,
da te umjesto težine prati sreća.

I da sam stvarno tako jaka
ne bi mi bila tlaka
tebe nosit na ramenu,
pa da gore na mom kamenu
gledaš ptice u letu,
dok uživaš u svijetu.

I da sam stvarno tako snažna
obranila bih polja važna
od gromova i zračne struje,
i vjetrova što njima bruje.

Izdržala bih malo duže,
za tebe, moj dobri druže,
da te takve ludosti ne drže
i da s tobom se ne druže.

Ja jesam velika, ja jesam jaka,
no čini mi se ne toliko
da svijetom mojim upravlja
samo ja i više nitko,
pa ti tako, uz sav trud
što kako znam i mogu pružim,
ne mogu otjerati u životu
što tvoj život čini užim. #pjesme #kule #pjesmatika #poezija #glas studenta