Hipersenzibilnost, ili visoka osjetljivost, predstavlja posebnu crtu ličnosti koja se odnosi na specifičan način obrade informacija i podražaja iz okoline. Model DOES najbolje opisuje ključne karakteristike hipersenzibilnih osoba te pruža konkretnije objašnjenje.
Model DOES:
D (Dubina): Visoko osjetljive osobe obrađuju informacije dublje i povezuju ih s prošlim iskustvima. Imaju tendenciju detaljnog analiziranja i prosuđivanja svijeta. Sklone su “overthinkanju” i gubljenju u svojim mislima.
O (Osjetljivost na podražaje): Najnegativnija karakteristika hipersenzibilnosti. Osobe su osjetljive na podražaje niskog intenziteta i podložne stresu, što može dovesti do izbjegavanja napetih situacija. Puno lakše ih je povrijediti ili uzdrmati tj. izbaciti iz takta zbog čega ih ostali često nazivaju mimozama te misle da tako samo iziskuju pažnju.
E (Emocionalna reaktivnost i empatija): Visoko osjetljive osobe posvećuju pažnju emocijama i izrazima drugih. Imaju pojačanu empatiju i motivaciju za regulaciju raspoloženja drugih. Osjećaju i najmanje promjene raspoloženja kod ljudi iz svoje okoline, te suosjećaju s njima kroz stavljanje potreba drugih ispred vlastitih.
S (Osjećaj za suptilno): Visoko osjetljive osobe imaju jaku intuiciju, tumače neverbalne znakove i često imaju izoštreno jedno od osjetila. Određene vrste tkanina ili zvukova mogu im izazvati posebne reakcije. Predosjete neke stvari i znakove zbog čega bi se ovo stanje moglo okarakterizirati i kao supermoć.
Hipersenzibilnost nije bolest, već osobina koju možete pretvoriti u dar ako ju prihvatite i iskoristite najbolje što znate. Koliko god u ovom svijetu osporavali emocije one su nešto predivno. Niste čudni jer čujete i najmanji šum, smeta vas glazba iz slušalica ili se budite 5 minuta prije svakog alarma, samo ste hipersenzibilni. Nekad vam možda smeta što ste tako svjesni svega oko sebe i što vas sve pogađa intenzivno, ali zbog toga ste i jako dobar prijatelj ili jednog dana otac/majka. Vaši podražaji vam mogu pomoći da bolje razumijete svijet oko sebe i predosjetite neke događaje prije nego se oni stvarno dogode. Također, za vas su idealna radna mjesta u psihologiji, socijalnom radu ili ljudskim resursima. Na tim područjima će cijeniti vašu empatiju i osjećaj za druge te također vašu sposobnost da primijetite neke sitne male razlike i detalje koji mogu činiti razliku. Volite imati svoj mir da se malo rasteretie od okoline. Jako ste savjesni, obzirni i podržavate raličita razmišljanja i stavove.
Ovakvu visoku osjetljivost proučila je američka psihologinja dr. Elaine N. Aron te ju nazvala hipersenzibilnost. Aron je doktorirala na kliničkoj psihologiji te radila na Jung institutu u San Franciscu. Obzirom da je i sama hipersenzibilna, započela je istraživanja o ovom fenomenu zajedno sa svojim suprugom dr. Arthurom Aronom, proučavajući psihologiju ljubavi i bliskih odnosa uz korištenje magnetske rezonancije. Podražaji u tijelu hipersenzibilnih ljudi obrađuju se na sasvim drugačiji način nego kod osoba koje nisu hipersenzibilne. Do tog su saznanja znanstvenici došli snimanjem mozga osjetljivih ljudi uz pomoć funkcionalne magnetske rezonancije.
Poznati ljudi koji su bili hipersenzibilni: Albert Einstein, Martin Luther King, Steve Jobs i Lady Diana. Na primjeru njihovih života i djelovanja vidimo da ih to nikad nije osporilo u njihovim uspjesima. Albert Einstein se često zbog poteškoća i preosjetljivosti kao hipersenzibilna osoba povlačio u osamu gdje je vrijeme posvećivao konstruktivnim stvarima zbog čega je možda i ostvario ono po čemu ga danas pamtimo.
Najvažnije u istraživanju dr. Aron jest zaključak da se hipersenzibilne osobe ponašaju osjetljivo zbog prirode njihovog središnjeg živčanog sustava, te da je hipersenzibilnost urođena osobina, a ne poremećaj. Ta je osobina opisana kao „ni mana ni dar“. Ona samo pojačava dojmove iz okruženja, a to je rezultat bioloških razlika u živčanom sustavu i nema nužno veze sa stidljivošću ili introvertiranošću.
Kad sam bila mala, uglavnom je nakon svakog mog nenamjernog ekscesa, kako bih ja rekla, slijedila rečenica “opet tebi nešto ne valja” ili ponašaš se kao princeza na zrnu graška. Kad smo tako mali, nismo najbolje upućeni i zaključujemo da je u nama problem. Zato s djecom treba biti jako oprezan po pitanju hipersenzibilnosti. Hipersenzibilno dijete više se voli igrati u tišini, sve doživljava dublje od ostalih, smeta mu jaka svjetlost, čak i Sunčeva. Možda ne razmišljamo i ne osjećamo isto, ali način na koji ih podupiremo dok se razvijaju njima jako puno znači. Nekad mi je trebalo da mi netko kaže “u redu je što opet plačeš”, i to da nisam plačljiva cmizdravica nego je jednostavno naš svijet ponekad grub i nema milosti za ljude koji su malo drugačiji. Unatoč tome, gledajući retrospektivno, te stvari iz djetinjstva su me ojačale i otvorile mi oči, te sam sad zapravo puno više svjesnija reakcija i podražaja drugih ljudi. Postala sam obzirnija osoba jer nikada ustvari ne znaš zašto je netko takav kakav je. Moj savjet za sve vas je da prihvatite svoju hipersenzibilnost kao nešto normalno i da o tome informirate svoj krug ljudi. Ako niste hipersenzibilni, savjetujem vam da uvijek pokušate imati što više razumijevanja, jer možda netko drugi osjeća da se mora skrivati pred vama u strahu da ga nećete razumjeti.
Živite li u zajednici, pobrinite se da imate svoj kutak mira u kojem možete biti u tišini, slušati ugodnu glazbu, te provodite što više vremena u prirodi i na svježem zraku.