HIV: Molekularni pogled na zarazu


HIV (Human Immunodeficiency Virus) je retrovirus zoonotskog podrijetla. Razlikujemo dva

serotipa HIV1 i HIV2 , gdje HIV1 pokazuje veću virulenciju.


Kada virus uđe u tijelo, ulazi u T-limfocit gdje se umnaža. Kad unutar tog limfocita nastane velik

broj novih virusa, on propada i virusi se oslobađaju u krv. U krvi novostvoreni virusi idu dalje u

nove T-limfocite i ciklus se ponavlja. S povećanjem broja ciklusa propada sve više limfocita, a

kako oni imaju prvenstveno ulogu u imunosti, otvorena su vrata oportunističkim infekcijama i

malignitetima.


Na površini T-limfocita se nalaze glikoproteinske strukture (receptori). Važni receptori u

kontekstu HIV-a su CD4 (kojeg nalazimo i na makrofazima i neuronima) te transmembranski

receptor koji ima važnu ulogu u samom procesu infekcije. Kako bi došlo do infekcije T-

limfocita, mora nastati veza receptor-antireceptor. Prihvaćanje virusa na receptore limfocita

omogućuje fuziju sa stanicom. Dva glikoproteina koja strše iz omotača virusne čestice

omogućuju virusu da zna kud treba ići te služe kao antireceptori receptorima T-limfocita. Nakon

što virus uđe u stanicu, njegov genom, virusna RNA, se prepisuje u DNA zahvaljujući enzimu

reverznoj transkriptazi. Sljedeći enzim koji nastupa je integraza - on ubacuje prepisanu

virusnu DNA u genom limfocita čime je omogućeno daljnje stvaranje novih virusnih čestica.

Rekombinacija RNA lanaca tijekom replikacije, uz djelovanje reverzne transkriptaze koje je

sklono pogreškama, pridonosi genetskim razlikama, ali i mutacijama koje dovedu do rezistencije

na lijekove.


Patologija HIV infekcije se generalno može opisati opadanjem broja CD4 limfocita u perifernoj

krvi. Propadanje HIV inficiranih limfocita se odvija preko više mehanizama: direktni citopatski

efekt HIV-a, citotoksični T-limfociti (imuna destrukcija zaraženih stanica) i apoptoza zbog

aktivacije limfocita u prisustvu specifičnih citokina.


Razvoj i težina bolesti su varijabilni te se čini da u tom procesu ulogu imaju genetika i imunosni

odgovor pojedinca. Prema brzini progresije bolesti, infekciju možemo podijeliti u tri tipa. Prvi tip

karakterizira brza progresija - AIDS se razvije unutar 3 godine od infekcije. Drugi tip je

intermedijarni - AIDS se razvija u periodu između 3 do 8 godina nakon serokonverzije. Treći tip

karakterizira izostanak progresije - inficirane osobe uspjevaju održati visok broj T-limfocita u

krvi.


Zaraza HIV-om je moguća nezaštićenim spolnim odnosom, dijeljenjem igala, moguća je

transmisija s pozitivne majke na dijete tijekom poroda kao i dojenjem jer infekcija generalno ide

putem tjelesnih izlučevina. Virus se tako detektira i u slini, ali ona ne predstavlja opasnost zaraze

zbog kombinacije antitijela i enzima koji su prirodno prisutni. Zaraza putem transfuzije krvi

danas nije vjerojatna jer je testiranje na HIV dio panela obveznog serološkog testiranja donirane

krvi.


#hiv #aids #limfociti #bolest #glasstudenta