Ako ste nekim slučajem ikada sa svojim ljubimcem završili na Klinkama Veterinarskog fakulteta u Zagrebu možda ste ih i primjetili. Studenti volonteri koji asistiraju i pomažu veterinarima u raznim slučajevima. Kako je to volontirati na Klinikama Veterinarskog fakulteta rekao nam je jedan ambiciozni student veterine, David Mihaljević.
Kako si se odlučio volonirati na klinikama fakulteta?
Tijekom četvrte godine studija veterine, započeli su klinički predmeti. Putem obveznih
predmeta, imao sam priliku upoznati se s načinom rada klinika. Želio sam proširiti svoje teorijsko te praktično znanje stečeno tijekom te godine, te sam bio svjestan važnosti volontiranja. Uz to, imao sam sreću poznavati mnoge kolege koji su već bili volonteri, čija su mi iskustva bila inspirativna. Ta me kombinacija iskustava i poticaja starijih kolega potaknula na korak naprijed, odlučivši se prijaviti kao volonter i vidjeti što zapravo znači biti dio kliničkog tima te je li klinika zaista ono čime se želim baviti u budućnosti.
Koje su tvoje odgovornosti i zadaci kao volontera u veterinarskoj klinici?
Kao volonter, imam mogućnost biti prvi koji dočekuje pacijente i upisuje ih na klinici, zajedno s obavljanjem kliničkog pregleda i uzimanja anamneze uz nadzor doktora. Uz njihovo vođenje, dobivam priliku postavljati kanile, vaditi krv i obavljati druge jednostavnije kliničke postupke. Također pratim hospitalizirane pacijente, dijelim terapije i neprestano upijam znanje od kolega i doktora. Sudjelujem u pripremi terapija za noćna dežurstva te obavljam sve tehničke zadatke koje mi povjere doktori. Svaki novi dan mi donosi priliku za učenje, napredovanje i stjecanje vještina.
Koliko često volontiraš i koliko vremena provodiš u veterinarskoj klinici?
Svoje slobodno vrijeme posvećujem volontiranju prosječno 6 do 8 dana mjesečno. Ta razdoblja obuhvaćaju različite rasporede, uključujući dnevna dežurstva od nekoliko sati, vikend dežurstva koja traju do 8 sati te noćna dežurstva koja, očigledno, traju cijelu noć.
Koje su najzanimljivije situacije s kojima si se susreo volontirajući u veterinarskoj klinici?
Kada sam započeo svoje volontiranje, svaka nova situacija bila mi je doživljaj. Vremenom, neke bolesti gledate učestalije pa vam postanu manje “zanimljive”. S medicinskog stajališta mogu reći da su uvijek bolesti s rijetkom pojavnosti najzanimljivije, iz jednostavnog razloga što to do tada nisam iskusio. Također, ponekad se suočavamo s težim situacijama kao što su hitna stanja tijekom noći. Ti trenuci zahtijevaju timski rad i izazivaju nas da damo sve od sebe kako bismo spasili životinju, pružaju nam dodatnu dozu adrenalina. No, bez obzira na zanimljivost situacija, svakom pacijentu pristupam s jednakom posvećenosti.
Kako tvoje volontiranje u veterinarskoj klinici doprinosi tvojem obrazovanju i karijeri u veterini?
Doprinos koji volontiranje donosi je neizmjerno vrijedan. S obzirom na to što već volontiram više od godinu i pol dana, ponekad se čini da se moj napredak u vještinama i znanju malo usporio. No, uvijek se trudim osvrnuti na protekli mjesec, i shvatiti da sam ipak otkrio nešto novo i stekao nove vještine u tom mjesecu. Svaki dan proveden na klinici omogućava mi da upijam znanje iznimnih veterinara i kolega volontera koji me okružuju. Susret s različitim slučajevima, s obzirom na to da je klinika veterinarskog fakulteta vodeća u dijagnostici u Zagrebu, pruža mi priliku za učenje kompliciranijih slučajeva. Što se tiče samog fakulteta i ispita koje trenutno polažem, s obzirom na širinu veterinarske struke, trenutno mi samo volontiranje ne pomaže puno. No, za moje buduće ciljeve, volontiranje apsolutno ima ogroman doprinos.
Kako se osjećaš kada pomažeš u liječenju ili brizi za životinje kao volonter u veterinarskoj klinici?
To je zaista lijepo, posebno kada imam priliku pratiti pacijenta tijekom više dana, upoznati ga bolje i na kraju vidjeti kako se veselo vraća kući. To je upravo ono što me pokreće da svakodnevno nastojim unijeti pozitivne promjene i pružiti najbolju moguću skrb svakom pacijentu koji mi je povjeren.
Koji su tvoji dugoročni ciljevi u veterini i kako tvoje volontiranje pridonosi ostvarenju tih ciljeva?
Moji ciljevi nisu nužno dugoročni, ali moram biti iskren da ciljam visoko. Iako nisam precizno
definirano odredište. Bez obzira na to, planiram volontirati do kraja svog školovanja, te također steći dodatna iskustva kroz programe razmjene na drugim europskim klinikama. Nakon toga, ne postoji ograničenje u smislu lokacije ili područja na koje bih se fokusirao. Iako trenutno osjećam zanimanje prema internističkom području, svjestan sam da se moji interesi i prioriteti mogu mijenjati tijekom mog poslovnog razvoja. Stoga ostajem otvoren za nove mogućnosti.
Koje su najvažnije lekcije koje si naučio volontirajući u veterinarskoj klinici?
Izgradnju kvalitetnih odnosa s kolegama istaknuo bih kao ključnu lekciju. Atmosfera u kojoj radimo ima ulogu u svakom timskom poslu, a osobito u veterinarskoj struci. Svjesni smo da smo ljudi i da smo različiti, stoga je tolerancija i razumijevanje ključno za stvaranje pozitivne međuljudske atmosfere. Veterinarska struka, iako iznimno ispunjavajuća, može biti izazovna i nositi sa sobom visok rizik od narušavanja mentalnog zdravlja. Stoga mislim da je važno podržavati svoju okolinu. Lijepe riječi, zajedničko dijeljenje iskustava, podrška u teškim trenucima i međusobno razumijevanje olakšavaju nam sve izazove s kojima se nosimo u struci. Izgradnja dobrih odnosa s kolegama također omogućuje bolju komunikaciju, suradnju i efikasnost u radu.
Kako bi potaknuo druge studente veterine da se uključe u volontiranje u veterinarskim klinikama?
Veterina danas obuhvaća široko područje, pružajući razne mogućnosti za rad. Smatram da je važno ohrabriti ljude i pružiti im podršku u pronalaženju vlastitog interesa. Studenti moraju sami pronaći ono što ih zaista zanima i razmotriti je li rad u klinici njihov pravi interes. Ne treba forsirati studente da ih klinika mora privlačiti i da je to jedini "ispravan" put u veterinarskoj struci. Ukoliko se pak odluče volontirati, važno je prvo staviti strah po strani i biti otvoren za komunikaciju. Aktivno postavljati pitanja, promatrati i učiti od kolega. Vremenom, kako stječete iskustvo, sve postaje lakše i osjećate da zaista doprinosite zajednici. Svjesni smo da su počeci uvijek najteži. Motivacija pri volontiranju kao i u svemu u životu je promjenjiva. Važna je upornost, predanost i disciplina u razvijanju vlastitih vještina i znanja.
Taj osjećaj da svojim radom doprinosite dobrobiti cijele zajednice postaje izvor motivacije. Stoga, potičem studente da se hrabro upuste u svoje puteve, budu otvoreni za nova iskustva i s ljubavlju pristupe svakom izazovu. Uz podršku doktora i kolega, mogu izgraditi svoje mjesto u veterinarskom svijetu i ostvariti svoje ambicije.
Možeš li podijeliti neki trenutak ili priču koja te posebno dotaknula ili inspirirala tokom tvog volontiranja u veterinarskoj klinici?
Priča je mnogo, ali ono što bih istaknuo je da postoje doktori i kolege volonteri koji istinski brinu o pacijentima. Primjećujem da pojedini doktori i nakon desetljeća rada i dalje njeguju iskrenu želju i empatiju za pomoć drugima. To me inspirira da nikada tu empatiju ne gubim, koju mnogi, s vremenom, iz navike ili zbog drugih razloga, mogu izgubiti ili barem umanjiti. Uvijek me inspirira vidjeti dobru osobu, nekoga tko zaista voli ono što radi.