Jeste li se ikada osjećali iscrpljeno nakon stremljenja prema savršenstvu i scenariju kakvog ste si zamislili? Ovaj tekst posvećen je perfekcionizmu, koji nerijetko izaziva poteškoće s mentalnim zdravljem. Navedeni pojam, Američka psihološka asocijacija na svojoj mrežnoj stranici definirala je kao sklonost zahtijevanja izrazito visoke ili čak besprijekorne razine uspjeha, iznad onoga što je potrebno u određenoj situaciji.
Formalna definicija perfekcionizma zvuči veoma radikalno i ima prizvuk jedne krajnosti koja ne sluti na dobro. Zašto težiti besprijekornosti i učinku koji je iznad onoga koji je potreban? Sigurno se većina pronalazi u ovoj definiciji i barem je jednom željela postići savršenstvo u nečemu.
Pravo je pitanje do koje mjere osoba može ostati konzistentna sama sebi i biti perfekcionist, a da želja za savršenošću ne uzme previše maha. Američka psihološka asocijacija uz već navedenu definiciju, spominje i da se uz perfekcionizam pojavljuju depresija, anksioznost, poremećaji prehrane i druge teškoće mentalnog zdravlja. Ako se uz perfekcionizam vežu negativne posljedice, važno je stati i sagledati čime on može obogatiti život, a što mu može oduzeti.
Dok se do nedavno perfekcionizam smatrao izvorom samo negativnih učinaka, u suvremenije doba sve više ljudi prepoznaje njegove prednosti. Iako je ovaj tekst započeo čistom sugestivnošću i negativističkim stavom prema perfekcionizmu, naravno - on ima pozitivno i poželjno djelovanje. Potiče na postizanje uspjeha i produktivnosti, a ta dva osjećaja povezana su s visokim samopoštovanjem koje je od velike važnosti za očuvanje psihološkog blagostanja. Perfekcionizam može biti metaforički rečeno “gorivo” koje pokreće i daje energiju za obavljanje zadataka na visokoj razini pa se s time povezuje bolja slika o sebi i samoaktualizacija koja je po poznatom psihologu Maslowu jedna od 5 ključnih ljudskih potreba.
Perfekcionizam se često dijeli na zdravi (pozitivni) i nezdravi (negativni). Pozitivni se odnosi na težnju prema uspjehu te postavljanju visokih, ali realnih i ostvarivih ciljeva. Pozitivni perfekcionisti učinkovito se nose s neuspjehom i ne smatraju ga dokazom manje vrijednosti.
S druge strane, negativni perfekcionisti orijentirani su na to da čine sve kako ne bi postigli neuspjeh. Takve osobe imaju tendenciju stalnog izbjegavanja pogrešaka. Pogreške izjednačavaju s neuspjehom, a neuspjeh poistovjećuju s manjkom osobne vrijednosti. Ovakav perfekcionizam nerijetko rezultira niskim samopoštovanjem i potencijalno psihičkim poremećajima kao što su anksioznost, depresija, poremećaji prehrane i sl.
Prednosti perfekcionizma očituju se u ustrajnosti da se postižu dobri rezultati i održava pozitivna slika o sebi što je odlika emocionalno zdravog pojedinca i u tom smislu je perfekcionizam poželjan. Međutim, pretjerana razmišljanja da se može više/jače/brže/bolje prelaze u drugu krajnost koja je ispunjena osjećajima nezadovoljstva, neopuštenosti i na koncu, neispunjenošću vlastitim životom.
Za kraj, možda nepopularno stajalište, ali zar je toliko loše ponekad “stati na loptu” i biti umjeren? Užurbano i kompetitivno vrijeme u kojem živimo kao da ne ostavlja drugu opciju osim težnje za savršenstvom u svim aspektima, od obrazovanja, titule, izgleda itd. Lako se u vremenu takvih očekivanja pogubiti i zaboraviti na umjerenost koja uopće ne zvuči toliko loše.