Većina ljudi čim čuje riječ tračanje odmah pomisli na njezinu negativnu konotaciju. Psiholozi tračanje definiraju kao “pričanje o osobi koja trenutno nije prisutna”, dakle tračanje nužno ne mora biti negativno. Profesorica psihologije Megan Robbins navodi kako je tračanje nešto što nam u razgovoru dolazi prirodno, što se može smatrati izmjenom informacija pa čak i izgradnjom odnosa. Istraživanje provedeno 2019. godine utvrđeno je da prosječna osoba u danu provede 52 minute tračajući, od čega su 3/4 tračeva neutralni. Na temelju toga, može se reći da u gotovo svakom razgovoru nesvjesno tračamo. Nakon što smo osvijestili da tračanje nije nužno loše, ne moramo se brinuti oko brojke od 52 minute u danu koliko otprilike provedemo tračajući.
Hrvatska psihologinja Ljubica Uvodić - Vranić navodi da tračanje često može biti i posljedica puke dosade. Ljudima nagađanje može pružiti veselje kada misle da su iz malo količine stvarnih i potvrđenih podataka uspjeli shvatiti puno. Zamislimo situaciju: Štefica je bila u direktorovom uredu i jedino što je javno obznanila vezano uz razgovor je da je dobila zadatak kojeg mora obaviti. Ostatak zaposlenika ne zna kakav je to zadatak, ali svatko stvara svoju ideju što bi direktor mogao tražiti od Štefice i tu ideju dijeli dalje s ostalim kolegama. Na takav se način popunjava praznina u komunikaciji i smanjuje trenutna dosada, ali dugoročno gledajući, nepotrebna spekulacija nije najkonstruktivniji način očuvanja ugodne atmosfere u bilo kojem socijalnom kontekstu. Zasigurno bi poželjniji ishod cijele situacije bio da je netko od kolega direktno pitao Šteficu koji to zadatak ona mora obaviti, ako je već sve to toliko zanimalo. Ali ovako je bilo zabavnije, zar ne?
Kada pričamo o tračevima, naravno da se moramo dotaknuti i onih vezanih za slavne osobe. Pretpostavljam da je svima odmah na pameti Selena Gomez i njena vječna suparnica Hailey Bieber. Možda čak i Kylie Jenner i novopečena veza s Timotheejem Chalametom. Ili da se zadržimo na Balkanu, zašto je sud ponovno oduzeo Severini malog Aleksandra? Zašto smo svi skloni razmišljati i pričati o nekome koga nikada nismo niti ćemo ikada upoznati? Čak ne živimo ni na istom kontinentu (osim sa Severinom). Ljubica Udović - Vranić tračanje slavnih osoba objašnjava kao žudnju za dramom. Ako se u našim životima ne dešava ništa spektakularno niti pretjerano zanimljivo, zašto onda ne pričati o slavnima u čijim životima je sve prepuno fantastičnih zbivanja ili barem mi to tako volimo vidjeti i prenositi dalje. Di’ ćeš bolje ako se u životima slavnih dešava nešto loše, pa nam se naši životi čine bolji od njihovih.
Ako ikada čujete trač o sebi i niste sigurni kako se nositi s njime, pokušajte se samo jednostavno zapitati: "Kako netko može znati nešto o meni nešto što ja ne znam?". Isto tako, nemojte zaboraviti polaziti od sebe i činjenice da i Vi sami započinjete, nastavljate ili širite razne tračeve. Ali ne brinite, to Vas ne čini lošim osobama. Nisu svi tračevi svjesni ni loši, niti je bilo tko odcijepljen od tračanja!