Život na digitalnim platformama, a posebno na Instagramu, postao je neizbježan aspekt suvremenog društva. Kroz prizmu uređivanja fotografija i korištenja filtera, virtualna stvarnost postaje način na koji oblikujemo percepciju vlastitog izgleda. No, s druge strane, nužno je razmotriti kako spomenuti digitalni "popravci" utječu na našu vlastitu percepciju izgleda. Promatranje vlastitih promjena na fotografijama može biti ključno za shvaćanje utjecaja digitalne stvarnosti na naše samopouzdanje i samoprihvaćanje.
Kako znamo koliko dobro smo snimili fotografiju, istu uredili ili uhvatili poseban snimak? Psihologija lajkova i komentara duboko je ukorijenjena u naše digitalno iskustvo, oblikujući način na koji izražavamo sebe i interpretiramo tuđe prisustvo na Instagramu. Broj lajkova postao je neka vrsta virtualne valute koja mjeri društvenu potvrdu, dok komentari često služe kao online refleksija naših postova. Ova konstantna potreba za odobravanjem može utjecati na naše samopouzdanje i oblikovati način na koji prezentiramo svoj život. U svjetlu toga, pitanje autentičnosti postaje ključno - koliko smo iskreni u prikazu vlastitog života na Instagramu ili pod utjecajem stvaranja idealizirane stvarnosti koja će zadovoljiti očekivanja publike? Sve više razmišljamo o tome koliko dijelimo stvarnost ili pak sudjelujemo u stvaranju virtualnog identiteta, dok psihologija lajkova i komentara određuje dinamiku naših online interakcija.
Uz porast popularnosti Instagrama kao globalne društvene mreže, postaje važno razumjeti opseg izloženosti koju on pruža. Instagram je postao virtualna pozornica na kojoj se predstavljamo, ali istovremeno i arena gdje smo izloženi širokom krugu korisnika. Obzirom na masovnost platforme, lakoća s kojom ljudi mogu pronaći, pratiti i integrirati s nama postaje ključan faktor. Ta široka dostupnost, također, otvara vrata cyberbullyingu jer su negativni komentari i zlostavljanje dostupni gotovo bilo kome tko odluči sudjelovati u virtualnom svijetu. Suočavanje sa cyberbullyingom postaje ozbiljan izazov, obzirom na globalni doseg Instagrama. Negativni komentari, uvrede i online zlostavljanje mogu doći iz različitih dijelova svijeta, što dodatno pojačava pritisak na pojedinca. Sveprisutnost društvenih mreža poput Instagrama omogućuje ljudima da nas prate i ocjenjuju bez obzira na fizičku udaljenost, što može značajno utjecati na mentalno zdravlje.
Svijest o tome koliko smo izloženi pogledima i procjenama drugih korisnika postaje ključna za očuvanje dobrobiti u ovom digitalnom dobu. Prije nekoliko dana, portali u Hrvatskoj prenijeli su članak na temu o proširenosti sextinga u osnovnim škola. Sve više djece prima eksplicitne fotografije, međutim, to ne prijavljuju jer se smatra normalnim, izjavljuju psihologinje osnovnih škola. Osim što roditelji nisu dovoljno informirani o tome što njihova djeca rade, sexting se, također, ne prijavljuje iz više razloga kao što je sram i društvena stigmatizacija. U društvu u kojem se sexting, prema anketama naveden kao prisilan i po nagovoru, ne prijavljuje te prolazi nekažnjeno. Najviše što mali čovjek može napraviti je pravovremeno educirati djecu. Iz MUP-a dodaju kako žrtve seksualno zlostavljanje ili bilo koje drugo kažnjivo ponašanje počinjeno na štetu djeteta mogu anonimno online prijaviti na Red Buttonu.
Zaključno, živimo u dobu gdje je virtualna stvarnost čvrsto povezana s našim svakodnevnim životima. Dok oblikujemo svoj virtualni identitet, važno je zadržati ravnotežu između stvarnosti i digitalne predstave, čime čuvamo vlastito mentalno zdravlje u dinamičnom okruženju suvremenog online društva. Tek tada možemo iskoristiti prednosti digitalnih platformi bez ozbiljnih posljedica po naše emocionalno blagostanje.