Iako svi cijenimo umjetnost filma kao sredstvo za zabavu i promišljanje, često možemo podcijeniti njenu sposobnost da educira. Naravno, glupo je tvrditi da je edukacija glavni cilj bilo kojemu režiseru, bez obzira je li riječ o standardnom blockbusteru ili ozbiljnijem arthouse uratku. Ipak, nije kontroverzno reći kako većina filmova pokušava prikazati kompleksne, realistične ljudske emocije, kao i situacije koje su njihov uzrok ili posljedica. Iz tih situacija i emocija možemo naučiti puno o svijetu, kao i o samome sebi.
Kao odličan primjer možemo navesti redateljski prvijenac Andrewa Niccola imena Gattaca. S obzirom da je riječ o filmu koji spada pod znanstvenu fantastiku smještenu u distopijskoj budućnosti, mnogi bi pomislili da su njegove teme udaljene od stvarnosti, a pritom i bilo kakve dublje diskusije. Uradak u pitanju razbija ovaj stereotip i otvara mogućnost za razgovorom u poljima genetike i medicinske etike, kao i drugim temama nevezanim za medicinu. Iako sama radnja nije nalik nečemu bliskim sa stvarnim svijetom, ona postavlja nekoliko interesantnih hipotetskih scenarija.
Naime, film predstavlja svijet u bliskoj budućnosti, zauvijek promijenjen velikim napredcima u genetskom inženjeringu. Imućnije obitelji sada imaju sposobnost primijeniti ovu znanost na vlastito dijete prije nego što je rođeno, zbog čega su u mogućnosti odrediti mu savršene genetske predispozicije za posao astronauta, odvjetnika, sportaša, itd. Naravno, to postaje najveći faktor u nastajanju modernih društvenih klasa, što predstavlja problem našem protagonistu, Vincentu (Ethan Hawke), koji se rodio bez takvih mogućnosti. Ipak, opsjednut svojom željom za odlaskom u svemir, on preuzima identitet Jeromea (Jude Law), osobe rođene sa savršenom genetskom predispozicijom za takav pothvat. S obzirom da je njegova plivačka karijera prerano završila zbog ranog invaliditeta, on pomaže našem protagonistu tijekom njegove avanture.
Prvih nekoliko pitanja koja si možemo postaviti povezana su sa samom temom filma. Može li znanost napredovati do ove razine? Je li genetski inženjering ovakve prirode moralan? Je li genetika ključ uspjeha ili utjecaj okoline prevladava u našem razvoju? Da pitate kreatore Gattace, dobili biste jasne odgovore, s kojim bi se većina ljudi složila. Ne treba zanemariti ni oštru socijalnu kritiku koja ide uz njih. Ipak, prolazeći kroz film moguće je pronaći pregršt sivih zona vrijednih rasprave. Također je vrijedno zapitati se iza čega leži motivacija našeg protagonista i bi li ona ostala ista da ne živi u svijetu diktiranim moralno upitnim znanstvenim praksama.
Na kraju krajeva, ne treba zanemariti glavni razlog zašto pogledati ovaj SF klasik. Riječ je o odlično režiranom filmu s jedinstvenim vizualnim identitetom i pamtljivom glazbom. Standardno sjajna gluma Ethana Hawkea dodatno produbljuje već lijepo razrađene scenarističke teme, a kvalitetna montaža osigurava ih od nepotrebnog razvlačenja. Snažan stupanj napetosti održan je tijekom čitavog trajanja filma, unatoč tome što su njegove filozofske teme glavni redateljski fokus.
Ciklus „Filmska dijagnostika“ možete pratiti u Kinu Tuškanac jednom mjesečno (od siječnja do lipnja 2023.), a 21. veljače u 19:00 sati prikazujemo upravo ovaj film. Poslije nam se možete pridružiti na detaljnoj diskusiji uz dobro društvo i zabavu u lokalu Backstage.