Prvo ćemo odgovoriti na ovo pitanje; „Što je to Erasmus + projekt“? To je projekt organiziran i financiran od strane Europske Unije, a inicijativa za stvaranjem ovoga projekta započela je već 2014. godine. U razdoblju od 2014. do 2020. godine proračun projekta iznosio je nešto više od 14 milijardi eura što je već samo po sebi nevjerojatna brojka. Od 2021. godine, budžet za Erasmus + je skoro duplo veći nego u svome prethodnome periodu te trenutno iznosi 26 milijardi eura. Glavna svrha projekta jest razbiti jezične, kulturološke i etničke predrasude među ljudima. Područje djelovanja Erasmusa je uglavnom na tlu članica država Europske Unije, ali može i djeluje na globalnoj razini poput država Južne Koreje i Egipta. Projekti sadržavaju brojne aktivnosti koje su adekvatne u usporedbi s temom samoga projekta.
Moje prvo putovanje u sklopu Erasmus + bilo je u jugoistočnoj Poljskoj u malome selu Czudecu nedaleko od Krakowa. Sudionici su bili iz 7 država; Poljske, Grčke, Španjolske, Srbije, Turske, Italije i naravno naše Hrvatske. Iz svake države je bilo po petero ili šestero sudionika te nas je ukupno bilo oko 40. Projekt je trajao od 28.11. do 7.12.2021. godine, 9 dana, što je tipični period aktivnosti za posebnu vrstu Erasmus + projekta zvan „Youth Exchange“ koji u kratkome roku spaja ljude od 18 do 30 godina, neovisno o tome jesu li to studenti, radnici ili nezaposleni ljudi. Youth Exchange sadržava bogat program aktivnosti poput debatiranja, glume i radionica. Osim što se upoznajete s potpuno novim ljudima, učite o njihovoj kulturi te proširujete svoje vidike u mnogim područjima. Erasmus + nudi besplatan prijevoz, smještaj te tri dnevna obroka. Sve navedeno vam je u potpunosti financijski pokriveno. Za putovanje do Poljske „travel budget“ je iznosio 275€ što je i više nego dovoljno za putovanje bilo kakve vrste. Jedini slučaj u kojem vam ovakav iznos neće biti dovoljan je da želite u zadnji trenutak kupiti avionsku povratnu kartu, što se dogodilo u mojem slučaju pa sam bio primoran otići autobusom. Toplo preporučujem putovanje avionom koji bi mi uštedio negdje oko 12 sati vožnje, ako računamo da bi mi avionom do Krakowa trebala 2 sata leta, a autobusom 14 sati nelagodne vožnje. Lokalni autobusni prijevoz u Poljskoj je izrazito jeftin. Relacija iz Krakowa do Rzeszowa košta svega 25 kuna, udaljenost između ova dva grada je 150 kilometara. Nakon što sam stigao u Rzeszow, trebalo je doći još do Czudeca, sela za kojega ni lokalci nisu čuli. Vlak je bila najbolja opcija te je vožnja koštala 5 zlotija, što je nekih 8 kuna. Kasno navečer 28.11 sam stigao te od tada započinje prava avantura.
Svaki dan aktivnosti su bile raspoređene kroz cijeli dan tako što su svi sudionici imali 90 minuta rada po 4 puta tijekom dana, znači ukupno 6 sati produktivnosti dnevno. Između devedesetominutnih aktivnosti imali smo vremena za ručak i kave, a nakon zadnje, slijedila bi večera te potom slobodno vrijeme. Aktivnosti su bile jednostavne, a opet veoma zanimljive. U početku, cilj aktivnosti bio je „teambuilding“ gdje smo se mi kao sudionici projekta trebali bolje upoznati. Prva aktivnost bila je naći kolege koji imaju ista slova u njihovome imenu kao vi u vašemu. Na sličnome principu temeljili su se i ostali zadaci. Svaki Erasmus projekt ima svoju čuvenu „intercultural night“ gdje sudionici iz svih zemalja imaju zadatak pripremiti na jednome štandu svoju hranu te izložiti svoja pića. Hrvatska je obavila odličan posao. Štand je bio prepun pršuta, sira, mandarina i smokvi, a ožujsko pivo je bilo daleko najupečatljivije. Projekt se sastojao i od jednog slobodnog dana, a svi smo se kao ekipa složili da odemo tada ponovno do Rzeszowa. Toga popodneva imao sam priliku isprobati poljsko pivo, poljske čuvene „pjerogije“, te poljski kebab na kojega možete naići svakih 2 minute, u prosjeku. Pitao sam lokalce zašto Poljska ima tako puno kebab restorana te su mi svi dali otprilike isti odgovor, lijenost za kuhanjem, suosjećam. Slijedila su još 3 dana projekta u kojem smo počeli raspravljati o njegovim glavnim temama, religiji i kulturi. Debata i rasprava je bilo na pretek, međutim svi ljudi su imali velikoga poštovanja prema sugovornicima makar se često međusobno ne slagali. Nesloge među pojedincima su se najviše pojavljivale oko pitanja homoseksualnosti, ali i oko pitanja koliko je novac bitan za sreću pojedinca. Dvije poprilično ne povezive teme, ali opet aktualne.
Nakon devetoga dana svi smo se već povezali i zbližili, što je naposljetku konačan zadatak Erasmus projekta. Rastali smo se, ali svi smo svakoga pozvali kod sebe kući, ne bi li se ponovno sreli, te pričali o našim davnim Erasmus aktivnostima. Savjetujem svim ljudima barem jedan odlazak na projekt do 30 godine života jer se svijet jedino može promijeniti tako što shvatimo druge ljude te poštujemo njihove različitosti…Ovo je uz vodku još lakše.