Prošlo je punih 17 godina otkako se emitirala posljednja epizoda „Prijatelja“ (Friends, 1994. - 2004.), serije koja je poput atomske bombe eksplodirala u devedesetima, a njezin toplinski val zahvatio skoro čitavu Zemaljsku kuglu pri čemu se njegove posljedice osjećaju i dandanas. Sitcom koji prati šestero prijatelja u dvadesetima te njihove zgode i nezgode dok navigiraju kroz njih u New Yorku čini se kao jednostavna premisa za seriju, no očito je bila dovoljna da generacije i generacije gledatelja prikuje uz male ekrane, a sama brojka od 52,5 milijuna Amerikanaca koji su ispratili seriju na njezin posljednji počinak govori o njezinoj popularnosti (iako nije toliko počinula koliko je kratko prilegla pa se krenula ponovno vrtiti na TV-programima i streaming platformama).
Možete zamisliti koliko je tek onda bilo veselje fanova (a možda ste ga i sami doživjeli) kada se pri kraju 2019. objavilo da se „Prijatelji“ ponovno okupljaju i spremaju posebnu epizodu nakon punih 15 godina pauze. No, kao što svi dobro znamo, COVID se pojavio na početku 2020. i svima, pa tako i „Prijateljima“, pomrsio planove. No, tko čeka, taj i dočeka jer je posebna 100-minutna epizoda „Prijatelja“ izašla 27. svibnja na HBO GO streaming platformi.
Prije i poslije „Prijatelja“
Voljeli je ili ne, jedno je sigurno - ova serija je obilježila pop-kulturu devedesetih i dvijetisućitih, a njezin utjecaj zapravo nikada nije nestao. Njihovo se okupljanje dogodilo u pravo vrijeme, sada kada u ovim „koroničnim“ dvadesetima 21. stoljeća s nostalgijom gledamo na prijašnja desetljeća i preuzimamo iz njih samo njihova pozitivna obilježja i trendove.
„Prijatelji“ nisu samo obilježili pop-kulturu, oni su točka na lenti vremena. Postoji svijet prije i svijet poslije njih. Bilo je, dakako, uspješnih i boljih serija prije i poslije „Prijatelja“, no oni su ti o kojima se i danas priča, čije se reference i šale često spominju, a odete li u bilo koju trgovinu robom, knjižaru ili fandom shop, naći ćete sigurno neki artikl na temu „Prijatelja“.
No, zašto su, pobogu, „Prijatelji“ i dalje relevantni?
Priča
Kao što je već spomenuto, priča je prilično jednostavna. Stavi šestero privlačnih mladih ljudi bez velikih obveza u veliki grad i ideje za čak 236 epizoda mogu započeti. Putovanja, zabave, ljubavne zavrzlame, mijenjanje poslova, nesređeni odnosi s roditeljima, druženja – sve su to neke od tema koje se vrte kroz deset sezona „Prijatelja“. Mora se priznati kako sve dosad nabrojano teško da je nešto s čime se mlada osoba ne može poistovjetiti u barem jednom trenutku svoga života. Kada su se epizode premijerno emitirale na TV-u (zamislite, jedna epizoda tjedno), publika koja je pratila „Prijatelje“ je i odrastala zajedno s njima, stoga su pisci, iz sezone u sezonu, prilagođavali njihove priče, gledali da one postanu nešto ozbiljnijima gdje likovi nalaze stabilne veze i počinju stvarati vlastite obitelji. No, u „Prijateljima“, svi ti problemi, te suosjećajne situacije premazane su debelim slojem slatke kreme koja ih čini smiješnima, nevinima i dražesnima. Dobro poznata „We were on a break!“ toplo-hladna situacija između Rossa i Rachel, Rossov odnos s njegovom bivšom ženom i njezinom partnericom, Chandlerova nesređena obitelj i humor s kojim to kompenzira, Phoebeno traumatično djetinjstvo, Monicini kompleksi koji su se razvili u opsesivno-kompulzivno, perfekcionističko ponašanje samo su neke od njih. Ljudi jedva čekaju vidjeti otužnu Rossovu facu dok mu se tisućiti brak raspada ili smijati se dok gledaju Joeyja koji nikako da uspije dobiti ozbiljniju ulogu (ili je barem zadržati). Nitko se nimalo ne zabrine kada Phoebe nonšalantno izjavi kako joj se mama ubila, što je gledateljima prezentirano na način na koji to i nije nešto zbog čega bi se trebali brinuti, već je to samo jedna od posebnih osobina koja čini Phoebe onakvom kakva je. „Prijatelji“ imaju probleme, ali kao da ti problemi ne utječu na njih van tih 20 minuta po epizodi. Nikada se ne zagrebe ispod njihove površine. Oni su svi prošli kroz neke traumatične događaje u životu, ali problemi na njima nisu ostavili trajne posljedice, već su ih samo učinili još simpatičnijima i smješnijima: „ha ha ha“, otkačena Phoebe, „ha ha ha“, sarkastični Chandler.
Ljudima je onda odgovaralo da se, nakon napornog radnog dana zavaljeni u svoje krevete ili kauče, bez previše razmišljanja mogu opustiti uz izmišljenu, stiliziranu ekipu i njihove 20-minutne, simpatične i rješive probleme za koje znaju da nisu kraj svijeta niti da nose trajne posljedice.
Humor
Humor u „Prijateljima“ prilično je jednostavan, očit i bezbrižan. Zahvaljujući tome, serija će biti smiješna skoro svakoj dobnoj skupini jer će šalu svatko moći razumjeti. Da se šala i ne razumije, serija obiluje scenama u kojoj fizička komedija bude izvor smijeha, primjerice, kada Ross, Rachel i Chandler nose novi Rossov kauč uz stepenice ili kada Chandler zavezan s lisicama udari glavom o ladicu kabineta ili Phoebeina naglašena mimika lica i gestikulacija kada sazna za Monicu i Chandlera. Skoro je trideset godina prošlo otkako je prva epizoda „Prijatelja“ bila emitirana na TV-ekranima te je evidentno da tadašnje šale na račun debelih ili gay ljudi sada ne bi ni uspjele izaći iz spisateljskih soba i završiti u gotovoj verziji scenarija. Humor se jednostavno promijenio jer su se vremena promijenila. Manjine se bore da budu što više prikazivane u medijima. Lagano se brišu granice rodnih uloga. Sada se pišu serije koje će ispoštovati pravila političke korektnosti i inkluzivnosti, pazi se da u glumačkoj postavi ima ljudi različitih nacionalnosti i seksualnosti i da oni nisu samo smiješni prijatelji glavnih likova. Osim toga, nakon velikih svjetskih katastrofa kao što su 9/11 i ekonomski krah 2008., vremena su jednostavno postala napetija, a ljudi ciničniji. Više nije dovoljno da glavni lik ima pile i gusku za kućne ljubimce, da ga žena ostavlja jer je lezbijka ili da lik nema ni završenu srednju školu, radi svakakve posliće, a opet živi lagodnim životom. Glavna premisa šale više se ne može bazirati samo na činjenici da je žena control freak ili da se muškarac doima poput zatvorenog homoseksualca. Humor je sada nešto mračniji i ciničniji, likovi su puni mana koje se ne prikrivaju, već slave, prikazani bez uljepšavanja, ogoljeni. Neugoda je postala dijelom humora. Sam medij također, razbijanje četvrtog zida, svjesnost likova da ih se snima, taj ironični „čujete/vidite-li-vi-ovo“ pogled u kameru namijenjen publici. Upravo su zato serije poput "The Office" (2005. - 2013.), "Killing Eve" (2018. - 2022.), "Russian Doll" (2019. -) i "Fleabag" (2016. - 2019.) privukle nove generacije gledatelja. Ako ćemo generalizirati, „Prijatelji“ su najpopularnija cura u školi, a nove humoristične serije su „čudaci i štreberi“ koji su došli skinuti s trona „popularnu curu“ sa sasvim drugačijom porcijom humora.
„Prijatelji“ ne bi kao nova serija mogli funkcionirati danas, no, budući da su dobili titulu klasika, gledatelji će im oprostiti neke pomalo nepolitički korektne šale i s nostalgijom upaliti neku od The One… epizoda.
Likovi
Ruku na srce, teško je ne primijetiti kako su glavne karakterne crte svakog lika nalik na neki od BuzzFeed testova osobnosti pa, ako još gledate „Prijatelje“ sa svojom ekipom, možete saznati jeste li vi „totalno Chandler“ ili „doslovno Monica“ ili „ista Rachel“. Priče svih šestero likova se, dakako, razvijaju kroz sezone kao i njihove osobnosti te, kako postaju zreliji ljudi s više obaveza, postaju i nešto više od svog stereotipa. Primjerice Rachel izraste iz razmažene bogatašice, a Chandler uspije riješiti svoje probleme s vezanjem koji su i korijen njegovog sarkazma. Ipak, i dalje je glavna karakterna crta svakog od njih ona ista osobina s kojom su započeli. Tada, kada se serija pisala, bilo je dovoljno da ona ima „jednog šmokljana“, „jednu razmaženu“, „jednu koja ima sve pod kontrolom“, „jednog sarkastičnog“, „jednog lijepog i tupavog“ i „jednu ekscentričnu“. U svijetu „Prijatelja“ ta podjela sasvim dobro funkcionira jer postoji kontrolirani okoliš u kojemu samo možete krenuti nabacivati različite situacije poput brojeva u formulu i dobit ćete zadovoljavajući rezultat. Danas publika neće biti posebice zadovoljna takvom karakterizacijom i očekivat će likove koji su više od samih stereotipa, koji su kompleksni, „od krvi i mesa“. Likovi s kojima mogu suosjećati. A bijeli Amerikanci srednje klase više nisu dovoljni da taj zahtjev ispune. Potreba za likovima iz različitih socioekonomskih i kulturnih sredina je sve veća. Likovi danas moraju biti ranjivi, moraju praviti gluposti, moraju biti viđeni kako se spotiču, padaju, gmižu, podižu, budu udareni, leže na zemlji, trgnu nešto žestoko pa se ponovno ustanu. „Prijatelji“ nikada ne dobivaju pravi udarac u trbuh. Svi problemi koje oni imaju su ili riješeni ili prikazani kroz ružičasto obojene naočale. Tada nije bilo smiješno gledati nekoga da mu konstantno ne ide u životu poput Nadie (Natasha Lyonne) iz Russian Doll ili da ne pripada u svoju sredinu poput Michaela Scotta (Steve Carell) iz The Officea ili da ima potpuno nesređen život poput Fleabag (Phoebe Waller-Bridge) iz, pogodili ste, Fleabag. Ljudi su željeli, dok su gledali „Prijatelje“, imati osjećaj da se zaista druže s jednima, da im vrijeme prođe u zabavi. Tada je bio naglasak na neopterećenosti i prikazivanju života likova što savršenijima i što bajkovitijima. Zato je serija „Emily In Paris“ (2020 - ), koja se vrti oko lijepe, mlade i privilegirane Amerikanke Emily (Lilly Collins) koja dobiva posao u marketinškoj tvrtki u Parizu kako bi Francuzima pokazala kako to Amerikanci rade, dobila puno kritika od strane publike i kritičara. Jednostavno su zakasnili. Ljudi ne žele neku recikliranu Carrie Bradshaw s daškom Bridget Jones jer ih već imaju. Ljudi sada žele vidjeti komplicirane, slojevite likove sa stvarnim problemima i zanimljivim pričama, a ako ne to, onda barem inkluzivnost pomiješanu s intrigom, što je i pomoglo „Bridgertonu“ (2020 - ) da se vine u nebesa.
I'll be there for you...
Kao što je već rečeno, za većinu svijeta, devedesete i rane dvijetisućite bile su doba bezbrižnosti, opuštenosti, stilizirane pozitive u kojima nije bilo mjesta za preozbiljne probleme. „Prijatelji“ su i dalje relevantni, popularni i voljeni zbog nostalgije koju gledatelji osjećaju za njih. Generacija koja je tada bila mlada sada voli sjesti i pogledati koju epizodu „Prijatelja“ da ih vrati u to vrijeme i te dane kada nije bilo toliko napetosti u društvu, zalihosti u ponudi sadržaja i opterećenosti, novije internetske generacije vole pogledati nešto što se puštalo dok su oni bili djeca, a nove generacije će sigurno upaliti koju epizodu „Prijatelja“ jer oni ipak imaju status kultnog zabavnog programa, a, kao što to dobro znamo, sve što je nekoć bilo jako popularno nakon nekoliko desetljeća bude „otkriveno“ od strane nekih novih generacija koji mu vrate staru slavu uz uzdahe: „Rođen/a sam u krivoj generaciji.“ Bili obožavatelj ili smatrali da su „Prijatelji“ precijenjena serija, jedno je sigurno - svijet ne bi bio isti bez njih.
Friends: The Reunion, posebna epizoda s ekskluzivnim intervjuom glumačke postave i brojnim drugim poznatim licima, a koji vodi James Corden, nalazi se na HBO GO.