top of page

Kako je jedan mali leptir otpuhao znanstvenike

S obzirom da imam sentimentalnu povezanost s leptirima, odlučila sam ovaj članak posvetiti upravo njima - stvorenjima veličanstvene ljepote i još veće kompleksnosti. Ne kažu bez razloga da su leptiri poput cvijeća koje leti. Od malenih do velikih, od bijelih do šarenih, leptiri zaista na poseban način ukrašavaju prirodu oko nas. Ne samo da krase, već pridonose i cijelom ekosustavu.


„Niti jedan vrt zaista ne procvjeta dok leptiri prvo njime ne zaplešu.“ - Wendy Mass


Kroz povijest, leptiri su fascinirali znanstvenike, filozofe i umjetnike ne samo svojom ljepotom, već i misterijom svoga života.


Metamorfoza - od jedne male gusjenice, naoko ne tako privlačne, pa sve do jednog bića s krilima koje oduzima dah… Pitaš li se ikada: „Kako? Pa kako je to moguće?!“ Ta transformacija i do dana današnjeg nije dala potpuni odgovor istraživačkom svijetu. Znanstvenici su tom procesu s razlogom nadjenuli ime „čarolija leptira“.


A sada, dopusti mi da podijelim tu čaroliju s tobom!


Prvo, sve kreće s jednim malenim jajašcem veličine vrha pribadače i širine dječjeg nokta! Ona već i u toj fazi imaju specifičnu građu, primjerice jajašce monarha ima prekrasnu simetričnu strukturu koja izgledom nalikuje na malu katedralu ili palaču.


Nakon otprilike tjedan dana, izleže se gusjenica (larva) koja nastavlja ciklus daljnjeg razvijanja. Istraživači larve nazivaju jedaćim strojevima jer im je jedina svrha u životu da jedu, da se hrane i rastu, a nadimak im zaista pristaje s obzirom da mogu pojesti lišća u onolikoj količini koliko su teške! Tijekom samo 2 tjedna mogu se udebljati 13 000 puta od svoga nastanka! Da ti dočaram što je to: zamisli dijete od 4 kg da se udeblja 3000 puta tijekom svoga rasta. Bilo bi to zaista jedno veliko dijete jer bi težilo 12 000 kilograma! Nevjerojatno, zar ne?


Prije finalnog preobražaja, gusjenica će proći kroz 4-5 preobražaja. Sada ne govorimo o procesu dobivanja krila, već o mijenjanju samoga tijela gusjenice koje s vremenom sve više i više raste. Gusjenica je građena od dvije vrste stanica: stanica koje grade sve organe i upravljaju radom te pretvorbenih stanica koje će navijestiti gusjenici da je vrijeme za level up!



U kasnijem stadiju razvoja, mogu se primijetiti pretvorbene pločice koje su zapravo preteče stanice budućih organa: krila, nogu i organa za disanje. U točno određenom trenutku, te stanice dobivaju signal i počinju rasti. No, prije toga, gusjenica treba razgraditi svoju kožu. Da, razgraditi! Malo jezivo, zar ne? Zamisli da gusjenica zna koji se sve kemijski procesi trebaju u njoj dogoditi. I to sve zato kako bi nastala kukuljica - kalup za odraslog leptira.


Konačno dolazimo do toga famoznoga procesa koji je neobjašnjiv dan danas unatoč svoj uznapredovanoj tehnologiji i znanosti - početak metamorfoze.


Stvaranje leptira započinje djelomičnim uništavanjem gusjenice. Organi gusjenice se probavljaju i razgrađuju kako bi se reciklirali i stvorili tekućinu za izradu tijela budućeg leptira. Drugim riječima, programira se smrt stanice i to je ono što znanstvenike ostavlja bez teksta. Točno određene stanice se programiraju za smrt, dok se točno određene stanice programiraju za život. Da se bilo koja stanica greškom programira drugačije, leptira ne bi bilo!


Spektakl ove preobrazbe može se usporediti s Fordovim autom, T-modelom koji se odjednom našao u garaži. U garaži se auto rasklapa na dijelove metala, gume i stakla. Tada se ti dijelovi reorganiziraju u složenije dijelove kakvi nisu postojali u T-modelu. Nakon nekoliko dana garaža se otvori i iz nje izađe potpuno drugačiji model prijevoza koji se uzdiže sve do neba - helikopter.


Ovaj proces umiranja stanica u kukuljici te nastanak procesa stvaranja leptira prkosi logici prirodnog odabira. Gusjenica prije nego što si napravi molekularnu juhu u kojoj će sama sebe razgraditi, mora znati da je nešto bolje čeka te da ono što će upravo učiniti neće biti samoubojstvo. Dakle, gusjenica mora znati da će postati leptir.



No, prirodni odabir tako ne funkcionira. On ne može vidjeti budućnost i predodrediti što će organizam trebati za tjedan, mjesec ili tisuću godina. Ako bi ikako metamorfoza mogla nastati nasumičnim procesom, onda bi to morala učiniti u hipu, a ne postepeno. A prirodni odabir, po svojoj definiciji, takvo što ne može učiniti.



Da bi se dogodila metamorfoza, potreban je sasvim drugačiji uzrok. Nešto što može vidjeti cilj u daljini, konstantno ga pratiti i omogućiti mu sve potrebne čimbenike kako bi se dogodio pun pogodak isprve.


Potreban mu je Stvoritelj.


bottom of page