top of page

Mauro Dropulić o hiperinflaciji zagrebačke kviz scene i organizaciji Najgoreg Kviza

Diljem Hrvatske, s naglaskom na glavni grad, u zadnjih su nekoliko godina procvjetali mnogi pub kvizovi. U humanitarne svrhe, za mlade, stare, za studente, profesionalne kvizaše ili opću populaciju – izbora ima na pretek. Redovnim sudionicima u Zagrebu vjerojatna je poznata grupa na Facebooku pod nazivom „Zagrebačka kvizaška scena“ u kojoj je lako ostati ažuran s kvizaškom ponudom ili se oglasiti kao organizator.


Odlučili smo zaviriti iza scene i intervjuirati administratora spomenute grupe kako bismo saznali više o organizaciji i naviranju novih kvizova te o mnogo drugih zanimljivosti.


Odakle dolaziš, čime se baviš i kako si završio u kvizaškim vodama?

Zovem se Mauro Dropulić i dolazim iz Ploča, a trenutno studiram u Zagrebu na diplomskim smjerovima na Filozofskom fakultetu i na TVZ-u. Aktivno organiziram i vodim pub kvizove s ekipom znanom kao Najgori Kviz koja se nedavno proširila u veću organizaciju Unity Kvizovi.


Moja ljubav prema kvizovima započela je još sredinom prošlog desetljeća, kad sam kao srednjoškolac počeo redovito odlaziti na pub kviz u Pločama, u to vrijeme znan i kao najjužniji hrvatski pub kviz. Na voditeljskoj poziciji prvi sam se put okušao u Splitu 2018. godine kad sam studirao na splitskom KTF-u, a u te me je vode povukao bivši cimer Brane koji je već tad imao dosta voditeljskog iskustva. Ubrzo sam se okušao i u ozbiljnijem sastavljanju i vođenju kvizova u suradnji s Dominikom, prijateljem koji je naknadno pokrenuo niz kvizova u Hercegovini.


Što studiraš?

Na FFZG-u studiram antropologiju i srednjovjekovnu arheologiju, a na TVZ-u studiram digitalnu ekonomiju. Sklon sam širokim disciplinama u kojima je razumijevanje koncepata i interdisciplinarno povezivanje važnije nego učenje napamet.


Je li sve krenulo od Tarika Filipovića?

Tarik mi je oduvijek bio simpatičan kao voditelj, ali ne mogu reći da je ostavio nekakav velik utjecaj na mene - osobno nisam neki ljubitelj televizije, a shodno tome nisam puno pratio ni TV kvizove.


O tome vjerojatno znaš više, odakle uopće ideja pub kviza kao takvog u Hrvatskoj?

Koliko znam, pub kvizovi u Hrvatskoj postoje već skoro 20 godina - originalno potječu iz Velike Britanije koja je poznata po "pub kulturi". Naravno, prvi primjeri ove ili sličnih aktivnosti u Hrvatskoj započeli su u Zagrebu, a kako je i na našim prostorima jako izražena "kafić kultura", nije trebalo dugo da se ova vrsta aktivnosti proširi i na ostale gradove i naselja naše regije.


Možeš li za sebe reći da si jedan od pokretača masovnog vala kvizova u Zagrebu?


Ne bih si dao za pravo nazivati se pokretačem masovnog vala kvizova u Hrvatskoj s obzirom na to da su temelji tog vala bili postavljeni već i prije mojeg kvizaškog angažmana.


Kako to da se "boom" novonastalih kvizova pojavio nakon COVID-a?


Što se tiče Covida, mislim da on nije značajno utjecao na razvitak kvizaške scene jer je ona taman počela buktati 2019./2020. U vremenu Covida održavali su se mnogi online kvizovi koji su uglavnom bili besplatni, a sigurno su i oni doprinijeli razvitku kviz kulture.


Čuli smo da si administrator grupe na Facebooku, kako je nastala grupa "Zagrebačka kvizaška scena"?


Kad sam počeo samostalno voditi kvizove u Zagrebu 2019. godine, imao sam samo jedan tjedni pub kviz - pub kviz u trešnjevačkom kafiću Sobica. Ubrzo smo kolegica Zrinka i ja odlučili proširiti svoje djelovanje na još par kafića, a tad je nastala i potreba za identitetom koji povezuje sve naše kvizove na različitim lokacijama - i tako je nastao Najgori Kviz. Split je u to vrijeme imao puno kohezivniju kviz zajednicu, a to se očitovalo u Facebook grupi "Splitska kviz scena" koja je brojila oko 2000 članova. Po uzoru na nju napravio sam "Zagrebačku kvizašku scenu" s namjerom da olakšam reklamiranje pub kvizova sebi i drugima, a nije trebalo dugo da i drugi kvizovi primijete grupu i počnu se reklamirati u njoj.


Zašto je Najgori kviz dobio to ime, jesi li upotrijebio obrnutu psihologiju?

Najgori Kviz je dobio svoje ime tako što smo se odlučili na "anti-reklamni" pristup u marketingu. Mislim da ljudi zanemaruju važnost kreativnosti u reklamiranju i da se većina današnjih reklama zasniva na nabrajanju pozitivnih svojstava proizvoda što zapravo dovodi do neisticanja istog. Jasno mi je da se svi žele pohvaliti dobrim stranama svoje usluge, ali smatram da usluga ili proizvod koji sam sebe reklamno degradira (naravno u svrhu humora - oko samog kviza se trudimo) i još uvijek opstaje na tržištu puno jače demonstrira svoju kvalitetu. Glavni cilj Najgoreg Kviza je prikazati sliku o jednoj unikatnoj perspektivi na život i reklamu, ukazati na kontradiktornost i banalnost društva, te se istome usput i nasmijati.


Koji su po tebi najjači organizatori kvizova i najjača kvizaška ekipa u Zagrebu?

Ne mislim da bi bilo pravedno istaknuti neku kviz ekipu kao "najjaču" ili "najznačajniju" s obzirom na to da Zagreb broji dvoznamenkast broj voditeljskih ekipa (a možda već i troznamenkast, nisam siguran). Sve te ekipe dale su svoj obol u kreiranju cjelokupne scene, a makar i mnoge ekipe rade svoj posao isključivo radi novca, nedvojbeno populariziraju znanje i ekipno druženje i to je po meni hvalevrijedno.


Jesi li član Hrvatskog Kviz Saveza?

Nisam član Hrvatskog Kviz Saveza, ali mi je drago da postoji organizacija koja pokušava skupiti hrvatske kvizove na jedno mjesto, a uz to i pružiti malo formalnije kvizaško natjecanje svima koji takvo nešto žele.


Ima li kviziranje dublje značenje za tebe osim provođenja večeri s ekipom i vrijedi li pravilo da "ono što znaš - znaš, a ono što čuješ je istina" dok odgovaraš na pitanja na kvizu? Postoje li podmukli načini "prepisivanja" među najjačim kvizačkim ekipama?

Osobno nisam osoba koja traži dublja značenja, svjestan sam da je većini glavni motiv motiv dobro druženje, zabava i zarada. I to je već dovoljno ako svoj posao rade savjesno i dosljedno. Ne pohađam više toliko često kvizove kao igrač jer nažalost nemam vremena za to. Čak ne bih rekao da sam toliko dobar igrač kvizova koliko bi netko neupućen mogao pretpostaviti - sastavljanje kvizova i igranje kviza nisu nužno discipline koje idu ruku pod ruku. Prva se zasniva na dobroj procjeni općeg znanja, sposobnosti kako dohvaćanja potrebnih informacija tako i pretvaranja istih u zabavno i zanimljivo kviz pitanje dok se druga zasniva na pamćenju i prisjećanju najčešće specifičnih informacija. I jedna i druga disciplina mogu se poboljšati trudom i radom na sebi, i dok bih rekao da mi prva ide od ruke, za drugu bih bez lažne skromnosti rekao da mi nije najjača. Dobar sam u aproksimacijama, ali to najčešće samo po sebi nije dovoljno.

Iz mog iskustva ekipe ne prepisuju toliko često, većini je to ispod časti, a na kraju dana svrha je kviza zabaviti se i ponešto naučiti.


Krije li organizacija pub kvizova dobru zaradu za studentski džep?

Naravno da odgovor na ovo pitanje ovisi o tome koga pitaš, a bez otkrivanja zarade reći ću samo da sam zadovoljan. Bilo je uspona i padova, ali ovaj se posao u više navrata pokazao održivim. Sad kad naša organizacija broji više članova odgovornost i standardi također su veći, ali u konačnici radi se o studentskom zanimanju i primanjima koja su na studentskom levelu (barem u našem slučaju).


Postoje li neki stereotipi o kvizašima i jesu li točni?

Još uvijek se nisam susreo s nekim stereotipima o kvizašima, ali to će se vjerojatno promijeniti u narednih par godina jer stereotipiziranje olakšava čovjekovo shvaćanje društva, i makar često rezultira negativnim pojavama, nepobitno je važno u kategoriziranju koje je temelj ljudske psihe. Nadodao bih da prema mojem viđenju ljudi koji puno ulažu u učenje i dohvaćanje novih informacija najčešće kompenziraju na društvenim aktivnostima - što u suštini znači da je teško stvoriti balans između širokog znanja i dobrog poznavanja ljudskog razmišljanja, a obje su komponente važne za stvaranje kvalitetnog kviza. Drugim riječima - nerijetko sam se susreo s kvizovima koji su zanimljivi ali većini preteški, a i s kvizovima koji su veoma zabavni, ali većini prelagani!


S obzirom na negativna predviđanja svega ostalog, je li barem budućnost kviz scene u Hrvatskoj svijetla? Ima li prostora za napredak i možemo li možda konkurirati globalno kao, recimo, u nogometu?

Siguran sam da je budućnost scene "svijetla", makar mislim da Zagreb trenutno proživljava hiperinflaciju kvizova, odnosno baš u zadnjih godinu dana primjećujem mnogo novoformiranih voditeljskih ekipa. Mnoge od njih vjerojatno neće moći ostvariti isplativi doseg te će se s vremenom morati ugasiti. Bez obzira na to, vjerujem da svi kvizovi koji imaju zanimljivu priču iza sebe, odnosno privlačan identitet, također imaju i kapacitete za opstankom. Marketing je nerijetko važniji od samog proizvoda i meni je trebalo mnogo vremena da se s tim pomirim, ali na kraju dana ako nemate dobar proizvod klijenti će vas napustiti. Prostora za napredak sigurno ima, kao i u svemu, ali većini će samo iskustvo pomoći da shvate u čemu trebaju poboljšati svoj rad. Mislim da Hrvatska ima odličnu podlogu za globalno konkuriranje u pub kviz kulturi, iznimno smo društven narod, a za globalna poimanja smatram da svakako prednjačimo u znanjima. Naše školstvo, što god mislili o njemu, ipak zahtijeva podosta od učenika. Sve varira od škole do škole, i od učitelja do učitelja, ali jedno je sigurno - naši učenici ipak trebaju zadovoljiti određen standard znanja da bi završili svoje školovanje ili položili maturu - a taj standard nije toliko nizak, usporedimo li ga sa standardom mnogih drugih, bliskih nam ili dalekih zemalja.


Imaš li planove za daljnje kretanje u masi novonastalih organizatorskih ekipa i što bi poručio onima koji žele organizirati svoj kviz?

Imam neke ideje, a one se uglavnom baziraju na humanitarnim suradnjama. Do sad smo ih već imali nekolicinu, a imam dojam da su generalno zanemarene od strane kvizaša. Inače nisam aktivistički nastrojen, ali volim raditi kvizove do te mjere da mi je gušt to povremeno raditi i bez namjere za zaradom. Svima koji se žele baviti kvizom prvenstveno želim sreću i uspjehe, a konkretnih savjeta nemam. Upornost je važna, ali u "zdravoj mjeri" jer stvari nekad nisu onakve kakvima se čine, no ako si otvoren prema različitim perspektivama i utemeljenoj kritici - najčešće jesu. Spoznaj sebe i svoje motive, eksperimentiraj i budi spreman na borbu te vjerujem da koji god posao da radiš - pronaći ćeš zadovoljstvo!


bottom of page