Mislim da mi je uvod definitivno najzanimljiviji dio kod pisanja članka, pogotovo izvan znanstvene sfere jer postoji određena kreativna sloboda. Mjesto za komunikaciju s čitateljima. Također, uvod je savršeno mjesto za ubaciti malu dozu cinizma :)
Sljedeći članak je produkt sljedeće slike (Slika 1.), sljedeća slika je produkt Covid krize, produkt Covid krize je značajan pad BDP-a, značajan i asimetričan pad BDP-a je produkt trenutne Europske unutarnje politike, a Europska politika je područje mog razmišljanja i interesa i konačno moja razmišljanja kao produkt generiraju ovaj članak te imamo ponavljajuću sekvenciju.
Nakon kratkog ali slatkog osobnog osvrta, idemo raspakirati ovu zanimljivu temu. Spomenuo sam u uvodu riječ "asimetričan," što sugerira neuravnotežen pad BDP-a u zemljama EU, što je ustvari i očekivano iz sljedećih razloga:
1) značajan pad BDP-a zbog kompletnog obustavljanja tj. zamrzavanja gospodarstva,
2) geografski je očekivano kako će najveći pad biti zabilježen u zemljama koje imaju najznačajniji udio turizma i komplementarnih djelatnosti kao što su tranzit u BDP-u.
Sada znamo kako će Covid recesija bit asimetrična u EU. Ovo se naime vidi iz aviona, ali pravi problem se ustvari krije iza kulisa. Pravi europski problemi kriju se na globalnoj sceni, ali prije toga jednostavno moram komentirati riječ "asimetrično" u kontekstu EU.
Pomalo postaje tužno i žalosno kada se nekakvi europski problemi s velikim čudom promatraju kao "asimetrični" jer je svaki problem koji je Europska unija imala do sada i bio asimetričan.
Dobro jutro i dobrodošli u EU 21. stoljeću! Ne razumijem, čemu čuđenje? Priroda Europskih problema je u srži neuravnotežena i nikada neće postojati opći obrazac za rješavanja istih.
Napetosti koje će neuravnotežena Europska unutarnja politika imati zbog različitih gospodarskih situacija generirati će napetost koja se dominirati sljedećom fazom unutarnje politike EU, ove napetosti će generirati nesuglasnost koja će generirati još sporiji proces donošenja unificiranih konsenzusa na Europskoj razini, što će predstavljati još veći problem za EU od onih unutarnjih.
Bit ovog članka je ustvari vanjska politika Europe. Europa nikada nije imala efikasan i legitiman kanal putem kojeg će moći efikasno i brzo odgovarati na svjetske probleme kao što to mogu SAD i Kina. Visoki povjerenici jednostavno nisu dovoljno brzi i pate od problema legitimnosti. Ovo je ogroman problem, rekao bih čak i veći od onog migrantskog i nataliteta. Što nas zapravo čeka?
Kako se europske zemlje polako izvlače iz blokade, Europa se mora pripremiti za geostrateške pomake koji će se dogoditi u svijetu nakon koronavirusa.
Većina europskih zemalja sada se polako izvlači iz karantena nametnutih zbog zadržavanja novog koronavirusa. Bilo je to izvanredno razdoblje tijekom kojega je država duboko zakopala u živote ljudi namećući im bateriju ograničenja, što je potez bez presedana nepoznatih u miru za demokratske zemlje. Još neobičniji bio je način na koji su građani prihvaćali takve upade.
Zaključavanje je također ubrzalo veliki geostrateški pomak. Uključuje Sjedinjene Države i Kinu. Oboje su uključene u opasan dvoboj, baš kao što je bio i prije siječnja 2020. kada je koronavirus zahvatio Wuhan cijelim svijetom.
Međutim, ovo se natjecanje više ne odnosi samo na trgovinske prakse ili carine. Riječ je o utjecaju i dominaciji oba politička sustava. Ovo zaostajanje i ishod imat će velik utjecaj na Europu.
Nije stvar u tome da Europa mora plesati između Sjedinjenih Država i Kine ili odlučiti što će podržati. Europske vrijednosti nespojive su s kineskom jednostranačkom komunističkom vladavinom. A način na koji se Kina nosila s pandemijom i kritičarima i način na koji pokušava srušiti autonomiju Hong Konga oštetio je njezin utjecaj u Europi. Ako su Europljani gajili pozitivne emocije i želje o Kini, takvi su osjećaji sada su zasigurno isparili.
Zapravo, riječ je o tome da se Europa mora strateški pomiri s post-koronavirusnim poretkom. To znači imati koherentnu politiku prema Kini, a istodobno odbaciti bilo kakav osjećaj nesretnosti zbog onoga što se događa u Sjedinjenim Državama.
Odgovor na epidemiju tj. na koji je američki predsjednik Donald Trump postupao s koronavirusom i njegova reakcija na prosvjednike koji prosvjeduju protiv ubojstva od strane policajca Georgea Floyda, poljuljala je američku reputaciju, domaći i međunarodni položaj. Nema sumnje da će se Kini i Rusiji svidjeti američka slabost. Europljani bi trebali biti duboko zabrinuti. Američke ekonomske i političke nedaće utječu na trajnost Zapada.
Ekonomski, EU, a posebno Njemačka - mogu se u određenoj mjeri izolirati od onoga što se događa u Sjedinjenim Državama. Europljani su uspostavili glavne pakete spašavanja kako bi se blok mogao oporaviti od pandemije koja je zaklala rast i imala razarajući utjecaj na mnoge sektore.
Stopa oporavka bit će presudna za političku i socijalnu stabilnost Unije. Ali samo gospodarski oporavak nije dovoljan. U svijetu nakon koronavirusa, Europa će morati jednom zauvijek odlučiti kako će se obraniti.
Ako ne dođe do radikalnog pogoršanja između Sjedinjenih Država i njihovih saveznika u NATO-u, Washington će i dalje pružati svoja sigurnosna jamstva Europi. A ako postoje neki europski glasovi koji su toliko antiamerički nastrojeni da ne žele to sigurnosno jamstvo, ideja da Europa provodi politiku strateške autonomije - izraz koji je u modi 2019. - nije starter. Sam izraz bio je u svakom slučaju proturječan u smislu: Europa ne djeluje strateški, a uz to joj nedostaju vojna i politička sredstva za takvu autonomiju.
Prvo, ono što Europa može učiniti u smislu svoje obrane u post-koronavirusnom svijetu je da poboljša svoju otpornost, posebno u područjima kibernetičke sigurnosti, energije i infrastrukture i - prije svega - u pripremljenosti za sljedeći epidemijski virus. To znači ulagati u zdravstvenu sigurnost unutar i izvan Europe.
Drugo, mora zaštititi svoju stratešku imovinu, posebno svoje logističke centre, farmaceutsku industriju i telekomunikacijske mreže. U prvom planu se ovdje radi u polemici oko Huaweija.
Kineski telekomunikacijski div neprestano je lobirao kod europskih vlada da budu uključene u razvoj 5G mobilnih mreža. No, kinesko postupanje s pandemijom koronavirusa, njezine neskrivene kampanje dezinformacija u Europi i Trumpovo upozorenje Europljanima da Huaweiju ne dopuštaju takvo uporište u kritičnoj infrastrukturi prisiljavaju na veliko preispitivanje europskih vlada o njihovoj sigurnosti.
To je jedna od posljedica pandemije. Mijenja definiciju sigurnosti i zapravo definiciju meke moći.
Europa bi trebala biti u stanju poboljšati svoju otpornost i riješiti nova sigurnosna pitanja. No, ono što se svijet nakon koronavirusa neće promijeniti jest - uz rijetke iznimke - nespremnost Europljana da prihvate tvrdu moć. Ovo je najveći problem.
Sukobi koji se događaju neposredno izvan EU, na istoku i jugu - uzmite u obzir Libiju, Sahel i zaboravljeni rat u Siriji - imat će neizmjerne sigurnosne implikacije za Europu. Izbjeglička kriza, još jedna zaboravljena tema tijekom pandemije, vratit će se u nepripremljenu Europu.
Činjenice nisu obećavajuće ali baš u ovakvim trenutcima Europa je uvijek pokazala svoju agilnost i spremnost za prilagodbu. Sada kada najveći izazovi kucaju pred vratima, moramo nikad jače stati u obranu EU i njezinih načela i pokazati kako ona "stara" Europa još uvijek diše.
*Mišljenja i stavovi izneseni u članku održavaju stav autora i ne moraju se povezivati sa stavom uredništva portala „Glas Studenta“.