Glumica Nera Stipičević na scenu se nakon sedmogodišnje stanke vratila s projektom Cvit samoće, a ubrzo su uslijedili i brojni drugi projekti
„„Želiš li biti biti slobodna (free)?“ „DA!“ kaže glas iz Hrvatske. „Onda moraš proći kroz svoje rane, a to je tvoja duša“,
započela je umjetnica Nera Stipičević objašnjavajući značenje svoga umjetničkoga imena FreeDA Nera Immortelle. Riječ immortelle, nadodaje, ima dva značenja, besmrtnost (eng. immortal) i smilje (franc. immortelle).
Sve je počelo još 2015. godine kada je izašao njezin prvi projekt inspiriran Fridom Kahlo i označio početak Nerine potrage za autentičnošću, a nakon sedmogodišnje pauze, umjetnica se na domaću scenu vratila 2022. godine s projektom La Fleur de la Solitude (Cvit samoće). Ova introspektivna šetnja vođena kantautorskim glazbenim brojevima jednosatno je unutarnje pročišćenje te ju za potpuni učinak nije dovoljno pogledati samo jednom. Djelić se atmosfere, nasreću, može ostvariti i u vlastitom domu zahvaljujući Nerinom istoimenom podcastu na engleskom jeziku koji sama autorica naziva kombinacijom fikcije i samointervjua. Likovi Freeda i Immortelle predstavljaju razgovor duše i osviještenog ega, pozadinska glazba na hrvatskom jeziku ujedno je i materijal spomenute koncertne predstave, a podcast je moguće pronaći na svim online podcast platformama poput Spotifyja, Applea, Amazona, Googlea i drugih.
Fotografija: Lea Mikuličić
Samoća u Gradu ljubavi
Njezina potraga započinje preseljenjem u Pariz, a odabrani put ka iscjeljenju bila je terapija kreativnošću. Nemogućnost sporazumijevanja i nova kultura uzrokovali su, priznaje, mnogo frustracije. Većinu je razgovora tako vodila na engleskom, a ovaj je problem, kao i sve njime izazvane emocije, u podcastu zorno dočaran.
Liječeći samu sebe, prošla je različite faze terapije, a zadnja, kreativnost, trajala je najduže. Pisanjem, sviranjem, postupnim upoznavanjem sebe ponovo se počinje osjećati živom. 2018. godine upoznaje i svoga suradnika, glazbenika i producenta Vadima Erudaçija koji, bez poznavanja hrvatskoga jezika, s njome započinje rad na projektu u kojemu sada sudjeluju i glazbenici Tomislav Parmać (piano), Hrvoje Rupčić / Borna Šercar (perkusije), Matej Milošev (čelo). Uz njih, tu je i kostimografkinja Eva Karakaš Bedrina, a sve režijski uobličuje Mia Melcher.
Ipak, najvažniji dio ovoga procesa bila je, naglašava umjetnica, samoća, čiji su plodovi Nerini sadašnji i nadolazeći projekti. Samoća je, tvrdi, nešto potpuno drugačije od usamljenosti.
„Samoća je blagodat koju bi svatko trebao iskusiti, a Cvitu samoće nije cilj da budemo sami i samoživi, nego da budemo sami dok ne shvatimo tko smo i onda pronađemo prave ljude koji će nam dozvoliti da budemo to što jesmo i da ne živimo niti jedan trenutak laži.“
Zahvaljujući aktualnoj temi mentalnog zdravlja i vrhunskoj glazbeno-scenskoj izvedbi, prošlo je ljeto Cvitu donijelo razna gostovanja.
Uz to, umjetnica je u pratnji pijanista Tomislava Parmaća gostovala i u Rijeci na koncertu francuske šansone izvedbom pod nazivom Francuska glazbena priča Voilà à la Travershe. Traverša iliti pregača je, nadodaje, simbol služenja društvu, a svi želimo stvoriti nešto i biti potrebni drugome jer ne živimo samo za sebe.
Fotografija: Lea Mikuličić
Pogled u budućnost
Od novih i nadolazećih projekata Nerina je bliska suradnica Lea Mikuličić istaknula pjesmu Najveći dar koja se sada može poslušati i na YouTubeu. To je prva javno objavljena pjesma sa zvučnog zapisa, simboličnog imena Rane, koju se dosad moglo čuti u predstavi te u 7. epizodi podcasta.
Neru se, osim toga, može gledati i u cabaretu Zagrepčanke i statičar koji će u Klubu Kazališta komedija gostovati 4. svibnja, a slijede i još dvije izvedbe Cvita samoće 26. travnja i 2. svibnja nakon kojih nastupa pauza.