Kroz cijeli životni vijek čovječanstva brojni su patogeni bili i ostali velika prijetnja ljudskom organizmu. Mnoge mikrobiološke vrste su, prije razvoja znanosti i adekvatnih lijekova, više puta uvelike smanjili broj naše populacije za vrijeme svjetskih epidemija (kuga, Španjolska gripa...). Nasreću, a možda i nažalost, antibiotici i ostali lijekovi su danas široko dostupni u razvijenim zemljama i postali su dio svačije svakodnevnice, ali jesmo li se ikada zapitali kako to točno oni funkcioniraju i zašto su specifično usmjereni baš na bakterije? Kako bismo to saznali, prvo moramo proći kroz građu bakterijske stanice.
Građa bakterijske stanice
Bakterije su jednostanični prokariotski organizmi. Njena DNA molekula naziva se nukleoid, nepravilnog je oblika i nalazi se u središtu stanice, ali nije ograđena nikakvom jezgrom i membranom, već slobodno pluta u citoplazmi (tekućina koja ispunjava plazmatski prostor). Neke bakterije sadržavaju još jednu kružnu DNA molekulu koja se naziva plazmid, a ona je bitna za razvoj rezistencija. Bakterijsku citoplazmu okružuju stanična membrana i stijenka, a na njihovoj površini se nalaze bičevi (flagellum) i pili pomoću kojih se jedinka pokreće te prihvaća za površinu. Ovisno o vanjskoj građi bakterije dijelimo ih na Gram pozitivne i Gram negativne, što nam je korisno u vidu dijagnostike jer se ove dvije vrste specifičnim metodama drugačije oboje, odnosno crveno i plavo.
Djelovanje antibiotika na bakterijsku stanicu
Većina lijekova funkcionira po principu da se veže za specifičan receptor kojeg prepoznaje te time na neki od načina poremeti funkcioniranje patogene stanice, što naposljetku dovodi do njene smrti.
Jedan od načina je vezanje na staničnu membranu ili stijenku čime se u njima stvaraju pore, što dovodi do gubitka elektrolita i ostalog staničnog sadržaja iz stanice. Najčešći mehanizam je inhibicija pravilne sinteze peptidoglikanskog sloja stanične membrane i time dolazi do inhibicije transpeptidacije i/ili transglikozilacije. Takav mehanizam djelovanja imaju beta-laktami (penicilin i njegovi derivati, karbapenemi), daptomicin, fosfomicin, vankomicin i drugi.
Čest način djelovanja antibiotika jest i inhibiranje pravilne sinteze proteina čime se stvaraju nefunkcionalni ili toksični proteini. Tako djeluju makrolidi (azitromicin, eritromicin), ketolidi, kloramfenikol, tetraciklini (doksiciklin, tigeciklin)…
Azitromicin je jedan od najpoznatijih antibiotika sadašnjice, a često ga srećemo pod trgovačkim nazivom Sumamed. Hrvatski tim znanstvenika farmaceutske kompanije Pliva patentirao je azitromicin 1981. godine, a 1986. potpisali su ugovor s tvrtkom Pfizer. Pfizer je tada dobio prava za globalnu prodaju lijeka u zapadnoj Europi i Sjedinjenim Američkim Državama. U središnju i istočnu Europu azitromicin dolazi na tržište 1988. godine pod nazivom Sumamed. Pfizer je lansirao azitromicin pod Plivinom licencom na druga tržišta, pod robnom markom Zithromax 1991. godine.
Rezistencija bakterija na antibiotike
Razvojem medicine i zdravstva mnogobrojni se problemi lakoćom rješavaju, ali isto tako velikom brzinom dolazi do pojave novih. Jedan od rapidno rastućih problema svjetskih razmjera jest upravo razvoj bakterijske rezistencije na antibiotike. Bakterije su, kao i svi drugi organizmi, podložne mutacijama koje se ponekad događaju toliko brzo da ih je teško pratiti. Neke od bakterijskih vrsta su kroz godine postale otporne na mnogobrojne antibiotske vrste što dovodi do nemogućnosti liječenja bolesti uzrokovane njima. U tim slučajevima je često potrebna hospitalizacija pacijenata, liječenje je dugoročno, a sve to uvelike opterećuje zdravstveni sustav.
Posebno su ugrožene imunokompromitirane osobe koje boluju od raznih kroničnih bolesti (diabetes melitus, KOPB, HIV) ili onkološki bolesnici. Neki od načina na koje bakterije mogu razviti rezistenciju na lijek jesu smanjeno nakupljanje lijeka u bakterijskoj stanici, produkcija enzima koji mijenja ili razgrađuje lijek, promjena afiniteta veznog mjesta na ciljnom proteinu ili ribosomu i promjena metaboličkog puta.
Preporuke Svjetske Zdravstvene Organizacije za sprječavanje i kontrolu rezistencije na antibiotike su da se antibiotici koriste samo kada ih zdravstveni djelatnici specifično prepišu, pratiti njihove upute, ne koristiti lijekove samostalno na svoju ruku, ne dijeliti ih nekome drugome ako nisu prepisani, adekvatno koristiti terapiju i iskoristiti je do kraja, brinuti se o osobnoj higijeni u vidu redovitog pranja ruku, higijenskog pripremanja i konzumiranja hrane i vode iz sigurnih izvora te korištenje zaštite pri spolnom odnosu.