Profilna slika Sleep Token na Spotifyu
Sa svojim hipnotizirajućim zvukom, enigmatičnim izgledom i ranjivim emocionalnim stihovima, Sleep Token su postali fenomen na playlistama i ljestvicama diljem svijeta. Najupečatljivija je činjenica da su postigli visoke pozicije u playlistama svih žanrova: od metala do popa. Nakon što su nedavno objavili šest novih pjesama, broj od 200 tisuća slušatelja je na Spotifyu skočio na više od 2 milijun i društvene mreže su preplavljene videima ljudi koji reagiraju na njihovu glazbu. Najpopularnija od tih nedavnih pjesama, pod nazivom „The Summoning“, trenutno ima 27 milijuna slušanja na Spotifyu. Iako traje samo 6 minuta, pjesma započinje intenzivno u stilu modernog metala, prelazi u anđeoske vokale i refren, ulazi u maglovite elektroničke i ambijentalne vode u sredini, i završava sa mješavinom funka i gospel glazbe. Ovakva pjesma je iznimno daleko od standardnih popularnih pjesama i pjesama koje dospiju na radio. Sve to uz stabilnu tematiku i bez naglih, eksperimentalnih prijelaza koje bi slušatelja izbacili iz emocionalnog doživljaja. Tko su oni, kakva je njihova glazba, i čemu takva reakcija od strane slušatelja? I konačno, koja je njihova uloga u općem shvaćanju koncepta glazbe i glazbenih žanrova?
Upečatljiv vizualni identitet
Dio onoga što čini ovaj band posebnima je upravo njihova misterioznost. Zna se samo da su formirani 2016. godine, i to u Londonu, ali identiteti članova banda nisu poznati. Pjevač se naziva „Vessel“, dok se ostali članovi banda jednostavno nazivaju po rimskim brojevima (npr. „II“ je bubnjar). Pjevač je u jednom (i jedinom) intervjuu rekao da je band orijentiran oko slavljenja božanstva koje se naziva „Sleep“ tj. San. Međutim, svi stihovi banda su ljubavne prirode, te je pri detaljnijoj analizi jasno da je ta ideja posvećenosti božanstvu jednostavno nov i iznimno kreativan način da se upakira ljubavna tematika glazbe. Unatoč tome, njihova okultna tematika je ostala srž njihovog identiteta, i čini se da je se nemaju namjere odreći. Ovakva nova vrsta vizualne prezentacije i predanost skrivanju identiteta već od samog početka pokazuje odanost umjetnosti i namjeru da se na nov način prezentira stara tema ljubavi. Ukratko, po pitanju vizualne prezentacije, Sleep Token uspješno ulaze u kreativno neistražene okultističke vode, i takva ezoterična neopisivost se savršeno poklapa s njihovim glazbenim identitetom, odnosno prividnim nedostatkom identiteta. Neki bi sigurno mogli i predstaviti argument da je skrivanje identiteta savršen dokaz potpune predanosti umjetnosti, umjesto predanosti slavi ili popularnosti.
Izvor slike: www.punktastic.com
Bezobličan glazbeni identitet
Glazbeni identitet Sleep Tokena je započeo sa kombinacijom metal glazbe i ambijentalne glazbe. Za metal i intenzivnost se sigurno može reći da su jedini dio njihovog identiteta koji je ostao i ostaje jasna srž njihove glazbe. Njihovo prvo izdanje, pod nazivom „One“, se sastojalo od samo tri pjesme, koje su oscilirale između mirnih ambijentalnih djelova protkanih klavirom i duboko intenzivne moderne metal glazbe. S vremenom su počeli ubacivati elemente elektroničke glazbe, npr. u pjesmi „Jaws“ koja je bila singlica izdana prije njihovog prvog albuma, i u kojoj sintesajzerske melodije lebde iznad gitara koje plivaju u distorziji. Njihovo prvo veliko izdanje, i ono koje ih je lansiralo u mainstream je bilo album „Sundowning“, koji se sastoji od 12 pjesama, i unutar kojeg su Sleep Token pokazali svoj glazbeni raspon. Album uspijeva bez ikakvih problema proći kroz razne žanrove i vrste glazbe: ambijentalna, hip hop, elektronička, melodični metal i ekstremni metal. Vrhunac ovog albuma je bila pjesma „The Offering“, koja je svojevremeno izazvala masivnu reakciju javnosti, iako je ta reakcija bila ograničena u krugovima glazbenika, točnije metal glazbenika. U svojem idućem izdanju, „This Place Will Become Your Tomb“, Sleep Token su uveli element akustičnih pjesama, točnije, prva pjesma većinski koristi samo klavir, a zadnja je balada s akustičnom gitarom. Ovaj album je isto tako stvorio jednu od njihovih najpopularnijih pjesama koja je bila popraćena dramatičnim videom, pod nazivom „Alkaline“, sa zaraznim i duboko emocionalnim refrenom, i dugim, mračnim uvodom.
To nas dovodi do današnjice gdje, nakon svih tih uspješnih izdanja, Sleep Token u petom mjesecu 2023. godine objavljuju svoj novi album pod nazivom „Take Me Back To Eden“, i s kojeg je do sada objavljeno šest pjesama. Svih šest pjesama variraju u žanrovima, i sve su zauzele visoke pozicije na ljestvicama. Te pjesme su: „Chokehold“, koja je kombinacija ambijenta i metala, „Aqua Regia“ koja je jazz klavijaturna i elektronička pjesma, „Granite“ koja je hip hop pjesma sa metal završetkom, „The Summoning“ koja je kombinacija metala, ambijenta, i gospel glazbe, i „DYWTYLM“ koja je čista pop pjesma i ujedno najnovija. Peta pjesma po redu (i osobno, meni najdraža pjesma općenito) je „Vore“, ekstremna metal pjesma sa čistom, modernom produkcijom i melodičnim refrenima. Stihovi pjesme su, kao što je to inače slučaj kod Sleep Tokena, duboki i emotivni. Iako „Vore“ nije pjesma koja bi uvjerila svakoga da slušaju Sleep Token, osobno ju jako, jako duboko preporučujem onima koji imaju kombinaciju umjetničkog senzibiliteta i tolerancije prema intenzivnoj glazbi. Uz Alkaline, preporučujem ju više od ikoje druge pjesme koju znam.
Kako lomiti granice žanrova i zašto Sleep Token uspijevaju u tome?
Svrha ovog kratkog prikaza Sleep Tokenove diskografije je uvid u činjenicu da je moguće postići uspjeh i jasnu (iznimno jasnu) i moćnu umjetničku poruku, a istovremeno i eksperimentirati sa žanrovima i stalno se kretati. Sleep Token to uspijevaju zbog jednog vrlo jednostavnog razloga: vješti su glazbenici. Različiti ljudi, ovisno o glazbenom obrazovanju, se mogu fokusirati na određene aspekte pjesme i glazbe općenito. Komplimenti prosječnog slušatelja, koji često odgovara na „Što slušaš?“ sa „Pa zapravo sve, osim možda metala“ su često komplimenti o stihovima, ili o glasu pjevača, a glazba se ne spominje uopće, osim ako je neka iznimno jasna glavna melodija koja se ponavlja. Na drugu ruku, ljudi koji su dublje u glazbi često uz to prate i što se događa u cijeloj pjesmi. To, naravno, ovisi o obrazovanju osobe: klasičan glazbenik će pratiti harmoniju, bubnjar ritam, skladatelj i harmoniju i ritam ali uz to i melodiju, a producent miks pjesme. Glazbenici koji sami stvaraju glazbu će često biti dobro obrazovani u svim spomenutim domenama, te će moći pratiti glazbu na svakoj razini. Neovisno o tome u koju kategoriju slušatelj spada, Sleep Token uspijevaju na svakoj razini. Prosječnom će slušatelju vjerojatno 90% spomenutih stvari biti nevažno, ali će u pjesmama čuti Vesselov jedinstven glas i zarazne melodije, što će im se odmah dopasti. Obožavateljima glazbe koji mogu pratiti i uživati u svim razinama glazbe, a ne samo „najpovršnijem“ će isto tako moći beskrajno slušati Sleep Token i diviti se detaljima i pregršti divnih, emocionalnih melodija i motiva koje su skrivene u njima.
Uz sve spomenuto je i iznimno bitno spomenuti da je produkcija Sleep Tokena jedna od najčišćih, da svaka pjesma zvuči profesionalno, i da Sleep Token guraju granice tehnologije, koristeći pedale i nisko naštimane gitare kako bi doveli zvukove gitare u dubine koje su fizički nemoguće na standardnoj gitari. Tajna Sleep Tokena je da nemaju slabosti u svojoj glazbi i svaka pjesma savršeno ispunjava svoju svrhu. Negativna strana toga je da se neće svaka pjesma svidjeti svakome, što znači da će netko teško moći reći da su „obožavatelj“ Sleep Tokena. Kao primjer, ako slušatelj ne voli metal glazbu, vjerojatno im se neće svidjeti 40% posto njihove diskografije, i vjerojatno im se neće svidjeti „onaj dio“ pjesme u nekima koje vole. Jedini „obožavatelji“ Sleep Tokena koji vole svu njihovu glazbu će vjerojatno biti producenti i glazbenici. Ovakva situacija prikazuje jedinstvene izazove s kojima se suočavaju glazbenici koji lome žanrove.
Izvor slike: @sleep_token na Instagramu
Implikacije i utjecaj Sleep Token na budućnost glazbe i glazbenih žanrova
Reakcija javnosti na Sleep Token daje jasnu poruku: ljudi žele čuti nešto novo. S obzirom na to da su nedavne statistike pokazale da je 70% američkog glazbenog tržišta sačinjeno od stare glazbe, nije teško zaključiti da su se ljudi zasitili nove glazbe. Prigovori oko popularne glazbe su česti, glazba se smatra površnijom i više umjetnom nego što je prije bila, i teme pjesama su već istrošene. Uz to, velika većina glazbenika su vrlo javno dali izjave da glazbena industrija vrvi korupcijom i iskorištavanjem glazbenika, te da glazbenici koji dospijevaju na radio, koji se ekstenzivno promoviraju i koji dobivaju ugovore sa velikim izdavačkim kućama su to češće učinili kroz društvene veze i potplaćivanje nego stvarni talent i stvaralaštvo, te se sve više „istinskih“ glazbenika okreće neovisnom objavljivanju i crowdfunding metodama. Kao dodatak svemu tome je činjenica da je danas nemoguće naći pop pjesmu koja iza sebe nema cijeli tim profesionalnih pisaca, a široj javnosti se predstavlja kao djelo jednog genijalnog glazbenika, što pokazuje kratko pretraživanje zasluga za bilo koju popularnu pjesmu. U razdoblju gdje pjesme postaju sve kraće i kraće, gdje svaki glazbenik pokušava pratiti već davno utabanu šablonu određenog žanra i gdje identitet glazbenika postaje bitniji od same glazbe, Sleep Token predstavljaju iznimno osvježavajući prizor čiste umjetnosti. U razdoblju gdje svaki glazbenik mora ujedno biti i stručnjak za marketing na društvenim mrežama i gdje se ljudi skupljaju oko identiteta i osobnosti glazbenika, enigmatični glazbenici koji ne komuniciraju sa publikom postaju prava rijetkost. Ako situacija u glazbenoj industriji nastavi ići u smjeru u kojem trenutno ide, veoma je vjerojatno da ćemo vidjeti još glazbenika i autora koji su slični Sleep Tokenu, ako ne u ikonografiji i žanrovima, barem u načinu razmišljanja i promoviranja. Dobro je i napomenuti da se ovi problemi ne tiču samo glazbene industrije, nego se mogu naći i u drugim umjetničkim domenama. U književnom svijetu se odvija ista borba: izdavačke kuće uzimaju 80% zarade i tjeraju autore da pišu određenim beletrističkim stilom ili unutar žanra ljubavnih ili detektivskih romana koji se mogu lako prodati na lokalnom kiosku, te se sve više autora okreće prema independent publishing metodama, tj. neovisnom izdavanju.
Moguće je i spomenuti slučaj australskog banda Thornhill, koji su bili čvrsto utemeljeni u modernom metal i metalcore žanru, sve do prošle godine, kad su objavili album „Heroine“, koji im je značajno odcijepio dio slušatelja, jer su velika većina slušatelja smatrali album neobičnim zbog nove ikonografije i drugačijeg stila. Međutim, obožavatelji koji su ostali su obožavali band više nego ikad prije. Nedugo nakon objavljivanja spomenutog albuma, na turneji im je bila ukradena sva oprema, te su preostali obožavatelji skupili 60 tisuća dolara kako bi otplatili štetu. Ovakve situacije pokazuju da, ako se glazbenik ne boji iskreno mijenjati žanrove i ako se ne boje eksperimentirati, publika koju stvore postaje puno odanija i iskrenija nego što bi inače bila.
Kada se uzme u obzir šira slika, postaje jasno da svojim eksperimentiranjem, tematskom dosljednošću, i neustrašivim stvaralaštvom Sleep Token otvaraju put svim glazbenicima i umjetnicima, te daju veliki indirektni kompliment svojoj publici za koju smatraju da će im vjerovati i cijeniti ono što rade.
Preporuke Sleep Token pjesama: Vore, Alkaline, Hypnosis, The Summoning, Sugar, Calcutta, Descending.