Neki vole reći kako novac ne donosi sreću u životu. Vrijedi li to i za američku politiku? Najčešće ne vrijedi, jer je novac ključan u političkoj utrci i pobjedi nekih kandidata. Pa je tako predsjednički kandidat Joe Biden, koji je proglašen izbornim pobjednikom od strane većine medija, prema podacima iz Federal election commissiona potrošio gotovo 793 milijuna USD, dok je predsjednik Donald Trump bio nešto skromniji sa otprilike 570 milijuna USD.
Često je slučaj da sredstva idu onom kandidatu od kojeg se očekuje izborna pobjeda, no nekada manje poznati kandidat uloži više sredstava u svoju kampanju kako bi nadoknadio manjak popularnosti i uspio pobijediti jačeg protivnika. Kao što se vidi na grafu, postoji jasna povezanost uloženog novca u kampanju i vjerojanosti pobjede.
To je posebno vidljivo u utrkama za Zastupnički dom SAD-a, pa tako u zadnjih 20 godina između 90% i 95% slučaja pobijedi onaj kandidat koji je više potrošio. S druge strane, u utrkama za Senat je trend slabiji, ali je i dalje prisutan jer u između 75% i 90% slučaja također pobijedi onaj kandidat sa više sredstava. U ovom članku ću proći kroz najskuplje i najzanimljivije utrke za Senat ovog izbornog ciklusa, a neke od njih nisu završile onako kako su se veliki donatori nadali.
Takvom primjeru imali smo priliku svjedočiti u utrci koja je proglašena najskupljom utrkom za Senat u povijesti SAD-a, a najvjerojatnije i na svijetu. Za čast predstavljanja naroda iz Južne Karoline natjecali su se Lindsey Graham (R) i Jaime Harrison (D). Demokratski kandidat je tako prikupio 107 milijuna USD, najviše sredstava u povijesti svih izbora za Senat, no na kraju je ipak morao čestitati republikanskom kandidatu na osvojenim 54,5% glasova. Nakon objave rezultata Lindsey Graham je poručio demokratima iz Kalifornije i New Yorka kako su uzalud potrošili toliki novac te kako je to najgori povrat investicije u povijesti američkih izbora. Naime, iako su u većini utrka Demokrati uložili više sredstava, većina donacija im je došla iz te dvije države koje su ideološki sasvim drugačije od država poput Južne Karoline.
U borbi za Arizonu je također demokratski kandidat Mark Kelly prikupio ogromnih 89 milijuna USD, gotovo duplo više od republikanske protukandidatkinje Marthe McSally. Ipak, za razliku od stranačkog kolege iz Južne Karoline uspio se provući sa 51,6% glasova te ući u Senat. To je važna pobjeda za Demokrate imajući na umu kako je McSally bila dosadašnja senatorica te gledajući povijest glasanja u Arizonu koja je do sada bila smatrana red state.
Kentucky je izgleda također bio nemoguća misija za demokratsku kandidatkinju Amy McGrath koja je prikupila 88 milijuna USD. Tolika svota očito nije bila dovoljna da ugrozi republikanca Mitcha McConnela. Naime, demokratska kandidatkinja je osvojila samo 38% glasova. Takav rezultat je bio očekivan ako se gleda činjenica kako je senator Mitch McConnel na toj funkciji od 1985. godine i bitna karika republikanskoj većini u Senatu.
Republikanska senatorica Susan Collins iz savezne države Maine je uspjela ponovno osvojiti mjesto u Senatu iako je prikupila gotovo tri puta manje sredstava od njene protukandidatkinje Sare Gideon (D) kojoj je donirano 69 milijuna USD.
Može se zaključiti kako kandidati koji ulože velike novce u kampanju imaju prednost, ali prikupljanje sredstava nije jedini i najbitniji korak za osvajanje izbora. Iako u gotovo 90% utrka za Senat izbore pobijedi onaj kandidat sa najviše sredstava, u „najskupljim“ utrkama nerijetko se dogodi da ih osvoji upravo onaj koji je potrošio manje. Naime, novac može pomoći samo do neke mjere da što više ljudi čuje izborni program i razmišljanja kandidata, ali ne osigurava povjerenje glasača. Koliko god da Demokratska stranka uloži u izbore za Kongres u Alabami ili Texasu, jako su im male šanse da osvoje te države zbog toga što su ideološki različiti (pogotovo po pitanju 1. i 2. amandmana, vjeri itd.). Isto vrijedi i za Republikance sa blue statesima poput Kalifornije, New Yorka i drugih.
*Mišljenja i stavovi izneseni u članku održavaju stav autora i ne moraju se povezivati sa stavom uredništva portala „Glas Studenta“.