Nakon što smo započeli ovaj mini serijal o vitaminima definiranjem i poviješću vitamina te se pobliže upoznali s vitaminom D kao predstavnikom vitamina topljivih u mastima, vrijeme je da zaronimo malo dublje u vitamine topljive u vodi. Njih dijelimo na vitamine B kompleksa i na vitamin C. B kompleks skupina je nekoliko različitih vitamina topljivih u vodi, točnije, vitamina B1, B2, B3, B5, B6, B7, B9 i B12. Iz ovog kratkog uvoda možemo odmah postaviti dva pitanja; na koji način su navedeni vitamini slični da smo ih svrstali u jedan kompleks te zašto nam neki brojevi nedostaju u gornjem nizu, na primjer, zašto je netko imenujući vitamine s B3 „preskočio“ odmah na B5.
Odgovore na ova pitanja, zajedno s pregledom šarolike uloge ovih spojeva, namirnica u kojima ih možemo naći i mogućih blagodati koje čine za naš organizam možete pronaći u nastavku članka.
Izgubljeni vitamini
Kao i za mnoge druge stvari u znanosti, razlog čudne nomenklature vitamina je povijest. Vitamini su imenovani kako su otkrivani, odnosno, oznake poput slova i brojeva su im dodavane na osnovu kronologije, npr. tiamin (vitamin B1) označen je brojkom 1 zato što je otkriven prvi među vitaminima B kompleksa. Odgovor na pitanje zašto se neki vitamini, primjerice B4, B8 ili B10, danas ne spominju kada pričamo o B kompleksu također leži u povijesti. Ti spojevi su uistinu nekada postojali, ali kako se znanost razvijala i kako smo više naučili o procesima u ljudskom organizmu, sve bolje i preciznije su se mogle odrediti uloge pojedinih molekula, a tako i vitamina. Da ponovimo, vitamini su male organske molekule koje moramo dnevno unositi u malim količinama, organizmu su bitne za život i normalno obavljanje fizioloških procesa, a organizam ih sam ne može sintetizirati. S napretkom znanosti utvrdilo se da mnogim spojevima koje smo smatrali vitaminima nedostaje jedna od ove 3 stvari koje čine definiciju vitamina. B4 (adenin) i B8 (adenozin monofosfat) nisu više vitamini jer se, iako su čovjeku esencijalni za metabolizam DNA, mogu sintetizirati u našem organizmu. Mnoge će iznenaditi da je salicilna kiselina, koju možda najbolje znamo zbog toga što se nalazi u raznim pripravcima za kožu, prije bila poznata i pod imenom vitamin S. Unatoč tome što salicilna kiselina ima mnoge dobre učinke za organizam, organizam bez nje može normalno funkcionirati te je zbog toga više ne smatramo vitaminom. Esencijalne masne kiseline (linolna i linolenska), nekad su se zajedničkim imenom zvale vitamin F, a iako su i ključne za normalno funkcioniranje organizma i ne možemo ih sami stvoriti, davno su izgubile titulu vitamina jer su nam potrebne u značajno većim količinama od 1 mg dnevno.
Povezanost vitamina B kompleksa
Vitamini koji spadaju u B kompleks po svome nazivlju i strukturama ne mogu biti različitiji. Ipak ono što im je zajedničko je njihova uloga u metabolizmu; svi oni sudjeluju kao koenzimi enzima, odnosno kao male molekule koje su ključne enzimima za obavljanje njihove funkcije. Svi enzimi koji u svojoj strukturi bilo cijelo vrijeme ili povremeno sadrže derivate vitamina B kompleksa sudjeluju u kompleksnim reakcijama energetskog metabolizma. Svi vitamini B kompleksa su ključni za normalan energetski balans i metabolizam svake stanice stoga nije ni čuditi da suplementi ovih vitamina često dolaze zajedno upravo kao pripravci puno puta spomenutog B kompleksa budući da se reakcije u kojima oni igraju glavnu ulogu često isprepliću.
Nedostatak pojedinih vitamina B kompleksa
B1, punim imenom tiamin, ima važnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata. Manjak vitamina B1 dovodi do poremećaja u energetskom metabolizmu što se najviše odražava na mišiće i živčani sustav. Najpoznatija hipovitaminoza tiamina je bolest beri beri o kojoj smo već pisali, no nedostatak B1 se može javiti i kod alkoholičara zbog smanjene sposobnosti jetre da tiamin prevede u njegov aktivni oblik u organizmu. B2 (riboflavin) i B3 (niacin) su prostetičke skupine (B2) i koenzimi (B3) mnogih enzima koji sudjeluju u oksido-redukcijskim reakcijama. Hipovitaminoza B2 može dovesti do upala usne šupljine, jezika i kože, dok nedostatak B3 često uzrokuje pelagru (upala kože, najčešće na mjestima izloženima suncu ili ozljedama uz upalu sluznica) s dermatitisom. Poremećaje živčanog sustava može izazvati i nedostatak vitamina B5 (pantotenske kiseline), a razne upale, posebice kože i sluznica, hipovitaminoza B6 (piridoksina). Biotin (B7) također ima značajnu ulogu u dobivanju energije. B12 (cijankobalamin) u svojoj strukturi sadrži kobalt i ključan je za aktivaciju jednog drugog vitamina - B9 (folna kiselina). Trudnice i žene, koje planiraju trudnoću, imaju povećane dnevne potrebe za ova dva vitamina te se ženama u reproduktivnoj dobi koje planiraju trudnoću preporuča konzultacija s liječnikom oko suplementacije ovih vitamina. Također, važno je istaknuti da je B12 jako bitan u sintezi DNA te se njegov manjak može manifestirati kao megaloblastična anemija.
Uloga i potreba suplemenata
Kako su svi vitamini B skupine topljivi u vodi ne možemo ih skladištiti u organizmu (osim malih količina vitamina B12 u jetri) te ih moramo svakodnevno unositi, a klinički simptomi njihovog manjka se pojavljuju u roku od svega nekoliko dana od prestanka uzimanja. Kao što smo gore prikazali manjak vitamina B kompleksa može imati ozbiljne posljedice na organizam te bismo svakako trebali paziti da osiguramo dovoljan dnevan unos. Danas na tržištu vitamini postoje u mnogo oblika, od kapsula koje možemo dobiti u ljekarnama i specijaliziranim trgovinama pa sve do onih koji nam se reklamiraju u raznim energetskim pićima, dodacima prehrani i slično. O uzimanju vitaminskih nadomjestaka najbolje se savjetovati sa stručnom osobom kao što su obiteljski liječnik ili ljekarnik jer, iako se viškovi vitamina topljivih u vodi ne zadržavaju u našem organizmu, uvijek je poželjno doze prilagoditi pojedincu. U zapadnim zemljama nedostatak bilo kojeg vitamina jako je rijedak slučaj zahvaljujući dovoljnim količinama hrane, manjku pothranjenosti i raznovrsnošću namirnica koje nam se nude. Upravo je raznovrsna i nutritivno bogata prehrana najbolji izvor vitamina jer ih tu dobivamo u obliku u kojem oni i jesu u prirodi, a uz njih možemo dobiti i velik broj drugih tvari koje su nam potrebne, kao što su proteini i minerali. Naravno, dobro planirana, dozirana i od stručnjaka odobrena suplementacija ne može nikome naštetiti, ali uz dovoljno dobru i bogatu prehranu, zdravom pojedincu nije potrebno uzimati nikakve dodatke. Najbolja stvar što možete napraviti za vaše tijelo jest zdravo se hraniti, što danas, zahvaljujući svoj dostupnosti informacija i namirnica uistinu nije teško, samo treba uložiti malo truda, a naš organizam će nam vratiti stostruko.
