ČAŠICA RAZGOVORA: "Svi veliki krenuli su iz podruma ili garaže, a ja s babinog tavana." – Anto Širić



Mladog inženjera i suosnivača Sportreact-a sam upoznala sasvim slučajno prošlog ljeta, ni ne sluteći s kim imam posla 😉, kao ni to da ću danas pisati članak baš o njemu. Kad smo se upoznali nisam bila uključena u rad udruge, a također nisam znala čime se Anto bavi. Nekoliko mjeseci kasnije, listajući Instagram, vidjela sam da je zajedno s mladom perspektivnom ekipom osvojio nagradu za svoj startup. Odmah mi je zapalo za oko i zvučalo kao potencijalna priča koja bi mogla biti motivirajuća i jako zanimljiva. Bila sam pozitivno iznenađena jer volim vidjeti mlade ljude na djelu, svoju generaciju kako stvara i ostavlja pečat.


Anto je svestran mladić. Pazite sad: vrhunski je sportaš, član Hrvatske kickboxing reprezentacije, juniorski viceprvak svijeta, inženjer mehatronike na TVZ-u i na koncu – suosnivač Sportreact-a. Za sebe voli reći da je mali provincijalac u velikom gradu, spreman da pokori svijet. U potpunosti se slažem s tim i želim mu svu sreću u daljnjem napredovanju.


Tim čine dva osnivača, a to su Anto Širić i Ivan Josipović. Zajedno s njima u timu je i Andrej Kedveš. Andrej je, poput Ante, vrhunski sportaš i uspješni član Hrvatske kickboxing reprezentacije. Njegov zadatak je brinuti se za sportski dio priče i bez njega bi bilo puno teže prenijeti javnosti što zapravo uređaj pokušava postići, jer upravo je on student čije je područje fizioterapija i kineziologija. Ivan je zadužen za strateško planiranje, marketing i dizajn. U njega mogu imati potpuno povjerenje da će svoj dio posla obaviti uspješno, budući da je dvostruki osvajač D&AD New Blood Yellow Pencil natjecanja u Londonu i peterostruki osvajač Case Study Competitiona u Zagrebu i pravi je zaljubljenik u ono što radi. Trojac se ne boji izaći iz zone komfora, stati pred publiku i pokazati ono na čemu rade i za što vjeruju da će pomoći sportašima u budućnosti.


Sigurna sam da je ova priča vrijedna objavljivanja i čitanja, jer Anto i njegova ekipa nam svima mogu biti primjer. Poučena njihovim iskustvom, mogu reći da unatoč tome što možda nemate podršku na početku, ne znači da morate odustajati od svojih snova. Njihovim najbližima sve je izgledalo kao nešto što će ostati samo na ideji, ali kad su osvojili nagradu od 100 000 kuna, osim što su još jednom dokazali sebi da mogu, iznenadili su sve oko sebe. Upravo je ta nagrada bila potvrda da su na pravom putu i ujedno vjetar u leđa za ono što slijedi. Budući da se dugo bave sportom, on ih je naučio da budu borbeni i kompetitivni. Konkurencije se ne boje i raduju se svemu što ih očekuje.


Nažalost nismo imali priliku ovaj intervju obaviti uživo, ali Ante je ipak otkrio kako je to biti mlada osoba koja većinu svog vremena posvećuje svojoj primarnoj ljubavi - sportu, student na diplomskom studiju i u isto vrijeme razvijati svoj startup. Žrtvovao je izlaske, razna studentska uživanja i putovanja kako bi napredovao u onome što radi i voli. Je li se to isplatilo i kako je izgledalo, saznajte u nastavku priče.


A sad, vrijeme je da upoznate Antu Širića.



1. Dragi Anto, predstavi se u par rečenica.


Bok ekipa! Kao što ste već gore vidjeli moje ime je Anto Širić, student sam Tehničkog veleučilišta u Zagrebu i ove godine završavam specijalistički diplomski studij strojarstva, modul mehatronika i robotika. Uvijek volim naglasiti svoje rodno mjesto, a to je selo Lug-Brankovići u općini Žepče u srcu Bosne i Hercegovine. S jedanaest godina dolazim u Zagreb kao maleno dijete koje je do jučer trčalo po livadama i proplancima i tu kreće moja životna priča ispočetka. Završio sam osnovnu školu u Savskom Gaju, a u osmom razredu sam počeo trenirati kickboxing koji me već tada polako počeo odgajati i usmjeravati. Završio sam Tehničku školu Ruđera Boškovića kao tehničar za mehatroniku, te nakon toga upisao TVZ. Odrastao sam u šesteročlanoj obitelji koja je došla u Zagreb u potrazi za boljim životom i školstvom. To je bila misija mojih roditelja koja se polako privodi kraju. Takav primjer mojih roditelja i borilački sport su me naučili da se svaki dan borim za viši cilj - i to sam ja, osoba koja je uvijek u muvingu i uvijek radi na nečemu.


2. Kako, za jednu mladu osobu, izgleda početak?


Vjerujem da nisam još prošao početak pa ne mogu sve sagledati i izdvojiti nešto. Trenutno je to borba svaki dan. 😊


3. Dok su mnogi studenti izlazili i zabavljali se, ti si trenirao i s vremenom pokrenuo svoj startup. Kako si se odlučio za taj korak za vrijeme svog studiranja?


Da, trening zahtjeva veliku žrtvu i posljednjih 10-ak godina sam u aktivnom treningu, uz svega nekoliko pauza. Izlasci i zabava definitivno nisu bili moja svakodnevica, ali znao sam da nisam robot. Imao bih ja svoje termine jednom do dva puta u godini kada bi sve to nadoknadio i svaki put shvatio da to nisam ja i da to nije moj život. Život bez konstantnog rada i progresije u nekom od područja bilo to sport ili struka, jednostavno za mene nije bio opcija, niti je dan danas. U startup svijet me uveo moj partner Ivan Josipović, suosnivač. Cijela priča je počela kada sam radio kao zaštitar na jednom eventu i sreo Ivana, te ga zatražio savjet kako da uđem u taj svijet budući da je on već bio tu. Htio sam i ja neku lovu vrtjeti, a ne šljakati i tako smo se našli i priča je krenula dalje.


4. Kako si cijelo ovo vrijeme uspjevao biti aktivan na svim tim područjima?


Pa, na to ne mogu ni ja odgovoriti. Jednostavno za mene su rijetki dani ili čak bi rekao da ne postoje u zadnje vrijeme dani kada se probudim bez cilja i bez neke obaveze. Oni koji me poznaju znaju da sam u muvingu cijelo vrijeme. Žuri vamo tamo s treninga na faks, s faksa na sastanak itd. Neki dan mi je susjeda u ulazu rekla pa ti Anto uvijek negdje žuriš. Evo ne mogu se sjetiti kada sam zadnji put lagano išetao iz stubišta. Ne smatram tu žurbu nečim lošim, to je osjećaj koji me obuzme, vodi cijelo vrijeme i drži me uzbuđenim kao malo dijete.


5. Odakle uopće ideja za jedan ovakav uređaj?


Moj trener Aleksandar Pupac me jedan dan pitao bi li mogao složiti nešto slično. Pogledao sam o čemu je riječ, nadobudno prijavio za završni rad i onda su krenule bitke. Proces stvaranja prototipa je za mene bio mukotrpan .Većinu toga sam savladao gledajući YouTube ili listajući raznorazne forume, a najčešća je bila metoda pokušaja i pogreške koja je oduzimala puno živaca. Oni koji su pratili sve od početka su upoznati s procesom i uvjetima u kojima sam bio na početku, ali to je tako.

Svi veliki krenuli su iz podruma ili garaže, a ja s babinog tavana. Nadam se da će nas to brže dovesti vrhu.

6. Nakon što ste dobili ideju, kako ste krenuli u realizaciju zamišljenoga i što je sve bilo potrebno kako biste krenuli?


Složio sam osnovni prototip koji je tad bio u zdjelicama iz Offertissima i kontaktirao Ivana. Nakon toga smo se prijavili na prvo studentsko natjecanje „SMARTUP“ i tu osvojili 6000 kn. To nas je motiviralo i nastavili smo dalje. Ja sam se bavio inženjerskim dijelom i razvojem uređaja, a Ivan business pričom. Iskorištavali smo ono što imamo, i unatoč tome što ni dan danas nemamo uvjete za pohvaliti se, vjerujemo kako će se to u skoroj budućnosti promijeniti. Teško mi je reći što je točno sve bilo potrebno, ali ono osnovno je volja i entuzijazam.


7. Od kud ideja, želja i motivacija za startup?


Oduvijek sam znao da ću jednoga dana imati „nešto svoje“. Kada mladi provincijalac dođe u veliki grad, može samo sanjati velike snove. Ja sam ih sanjao, sanjam ih i dan danas i radim na njima svakodnevno. Znao sam da ću jednoga dana imati firmu. Vjerujem kako imam poduzetne gene, a život u velikom gradu me naučio da „stvaram“ novac. Moji roditelji nisu imali dovoljno da nam svima daju koliko želimo, tako da sam već u osnovnoj školi dijelio letke za dnevnicu, prodavao mobitele na Njuškalu, prodavao sladolede na Jakuševcu. U srednjoj školi sam bio Youtuber, što malo tko zna, ali imao sam oko 7000 pratitelja. Jedan video mi je imao preko 700 000 pregleda i donosilo je džeparac svaki mjesec. Hvala Bogu na eBayu i preprodaji raznih stvari po 30-ak posto većoj cijeni lokalno. Neki osnovni zanat sam tu ispekao, ali htio sam nešto veće, ozbiljnije i profesionalnije. Tako se iz vedra neba stvorio sportreact - spoj sporta, struke i dječačkih snova.