Pojam komunikacija potječe od latinske riječi “communicatio”, a ista znači komunicirati.
Komunikacija je važan preduvjet za funkcioniranje svakog društvenog sustava iz toga razloga je vrlo važno da ista bude učinkovita. Postoje različite vrste komunikacije, a to su: verbalna, neverbalna, javna, grupna, masovna, interpersonalna, intrapersonalna, telekomunikacija, aktivno slušanje i računalno - posredovana komunikacija.
Brojni su autori proučavali komunikaciju i komunikacijski proces. Lasswell je utvrdio da postoji komunikacijski proces (5W), u kojem je jasno tko priopćava (who), što priopćava (what), kojim komunikacijskim kanalom (in which channel), kome priopćava (whom) i s kakvim učinkom (what effect). Dok je Braddock navedeni proces proširio na sedam aspekata: "Who says what to whom under what circumstances through what medium for what purpose with what effect?".
Svaka komunikacija prolazi kroz komunikacijski proces, a započinje kada pošiljatelj želi prenijeti informaciju primatelju. Primjeri procesa su: poslovni sastanak, telefonski poziv, komunikacija putem e-maila, razgovor licem u lice, telefonski poziv ili pisano izvješće. Proces se sastoji od izvora, kodera, odašiljača, kanala, prijemnika, dekodera i odredišta, a putem istih se prenose informacija, poruka i signal.
U prvoj fazi komunikacijskog procesa je potrebno kodirati informaciju odnosno pretvoriti ju u oblik komunikacije koja će primatelju biti razumljiva. Nakon toga se formirana poruka šalje putem kanala, koji je nositelj komunikacije. Zatim primatelj dekodira poruku u značajne informacije, ali važno je naglasiti da poruka može biti krivo dekodirana zbog buke ili šumova u komunikacijskom kanalu. Primatelj zaprima poruku, te ju dešifrira i interpretira sukladno vlastitim shvaćanjima, stavovima, uvjerenjima i znanjima.
U drugoj fazi komunikacijskog procesa primatelj formira odgovor na poruku i šalje ju natrag pošiljatelju. Nakon što pošiljatelj primi povratnu informaciju odnosno feedback utvrđuje da li je poruka ispravno shvaćena. Izvor informacije može biti govor, slika, video, podaci i sl. Prijemnik i odašiljač su vrste uređaja, prijemnik prima signal i uspostavlja izvornu informaciju, a odašiljač obrađuje informaciju i stvara signal. Buka se pojavljuje kada primljena informacija nije istovjetna sa predanom informacijom. Proces kodiranja započinje kada se ideje, misli i pojmovi od strane pošiljatelja oblikuju i pretvaraju u poruku odnosno u verbalne i neverbalne znakove. S druge strane proces dekodiranja počinje u trenutku kada poruka počinje stizati do primatelja. Signali su sredstvo za prijenos informacija, a može biti u obliku govora, pisma, znakova i sl. Povratna informacija ili feedback je zapravo reakcija primatelja.
Važno je napomenuti da je komunikacija jednosmjerna sve do pojave feedback-a nakon kojeg ista postaje dvosmjerna. Pošiljatelj ili komunikator je osoba koja započinje komunikaciju i kodira poruku. 3 glavna zadatka pošiljatelja su: odluka o specifičnom značenju komunikacije, kodiranje tog značenja u jednu ili više poruka i prijenos poruke. Primatelj ili recipijent može biti pojedinac ili grupa. Isti ima 3 zadatka: primanje poruke, dekodiranje poruke u određeno zančenje i odgovor ili feedback na istu.
Komunikacijski kanal je oblikovan prijenosni sustav,a odnosi se na skup uređaja koji osiguravaju prijenos informacije po zajedničkom prijenosnom putu. Zapravo su to mediji kojima se prenosi signal, a mogu biti u obliku električnog vodiča, svjetlovoda ili slobodnog prostora.
Informacija je podatak o rezultatu nekog događaja, koji se treba dogoditi ili se već dogodio. Pojam informacija se zapravo odnosi na obavijest, poruku, podatak ili priopćenje. Informacija može biti pisana, zvučna, pokretna ili nepokretna slika, telesignalizacija ili telemetrija i podatak. Poruka je kodirana informacija, koja označava skup znakova koje upućuje pošiljatelj. Ista pojačava cjelokupni pozitivan stav primatelja i utječe na poduzimanje određene radnje.