Ima Netko čijeg se rođenja prisjećamo svake godine 25. prosinca, (po Gregorijanskom kalendaru). To dijete koje je rođeno prije više od 2000 godina donijelo je na svijet Ljubav koja je mnogima donijela mir, radost i zajedništvo. Kršćani, prisjećajući se svake godine rođenja njihovog Kralja, s vremenom su počeli obilježavati taj dan koji je na koncu kao službeni postao 25. prosinac. Iako je točan datum drugačiji i nepoznat, u krajnjem slučaju nije ni bitan. Ono što jest bitno je to da se do dana današnjega svake godine prisjećamo tog trenutka kao prijelomnog događaja između stare i nove ere. Možemo reći, između “starog” i “novog” čovjeka. Taj trenutak u povijesti mnogima je donio nadu, mir i vjeru u ono vječno, trajno i besmrtno.
Danas, gledajući unatrag cijelu povijest čovječanstva, što je ono što ostaje i živi? Sve se mijenja, sve ima svoj rok trajanja, no postoji nešto što nikada ne umire: Ljubav. Ta Ljubav je pobijedila nemire i ratove te je ona uvijek tu. Čak i kad naizgled ničega nema, ona je tu. Jer je vječna i nepobjediva. Možda niste kršćani, ali u svakome od nas živi ta Ljubav i žar koju možemo podijeliti s drugima, donijeti im radost i mir.
Svima koji slave Božić želim sretan ovaj dan koji će nas mijenjati svake godine iznova kako bismo u Novu godinu ušli kao novi i bolji čovjek prihvaćajući naše bližnje kakvi god da jesu, sudjelujući u toj Ljubavi koja pokreće svijet i gradi zajedništvo. Kako kaže stih jedne pjesme Srebrnih krila: “Sve umire, sve nestaje, samo ljubav prema tebi ne prestaje…”
Neka se ta Ljubav nastani i živi u našim srcima.
Sretan vam Božić!