Budući da nas u posljednje vrijeme vijesti pogađaju upravo u negativnom kontekstu, svijetla točka hrvatske budućnosti upravo su oni mladi koji iskaču iz kalupa i trude se pozitivnim pristupom doprinijeti društvu u kojem žive.
Jedna od takvih osoba upravo je i Doris Lenarčič, ambiciozna studentica modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu.
Ljubav prema modi i dizajnu krenula je davno prije fakulteta
Sama za sebe Doris kaže da je rođena za modnog dizajnera, da to nije samo aspiracija, nego poziv.
”Prije par godina pronašla sam svoje crteže iz vrtića i na jednom je bila pitalica "Moje želje" te smo na crte morali nacrtati naše 3 najveće želje u životu. Na prvu sam nacrtala da se igram vani, na drugu da imam auto ili tako nešto, a na treću sebe pored ogromnog ormara, ali mi je nedostajalo mjesta za cipele i nakit pa sam si nacrtala još jednu crtu ispod toga da mi sve stane”, prisjeća se.
Oduvijek je obožavala crtati i što je bila starija to je više eksperimentirala s tehnikama i načinima.
Koliko je odlučna i fokusirana bila, pokazuje to da je već s 10 godina tražila od roditelja bilježnicu sa samo jednom svrhom - za pohranjivanje modnih skica. “Ništa drugo nije u njoj smjelo biti. Još uvijek je čuvam.”
U srednjoj su školi profesori prepoznali njen potencijal te je poticali i mentorirali na raznim izložbama. Nakon završenog modnog dizajna u školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru, Doris je bez razmišljanja nastavila do iduće postaje - TTF-a u Zagrebu.
Prvi poduzetnički pothvati u modnoj industriji
“Igrom slučaja prije no što je fakultet uopće i počeo, upoznala sam osobu s kojom sam provela ideju prve studentske modne radionice, koja se bavila izradom kolekcija od ostavljenih ili "nepotrebnih" komada odjeće i viška tekstila koji bi svakako završio na smetlištu. Nakon puno sastanaka, prve kolekcije i dobivenog kapitala od Europske unije za poticaj i razvoj, dosegli smo nekoliko revija te nakon godinu dana dobili i Rektorovu nagradu.”
Doris svakako pokazuje kako se trud isplati ukoliko je prepoznat od okoline, no osim Rektorove nagrade ističe kako je za vrijeme razvoja brenda ostvarila i brojna nova poznanstva i prijateljstva koja su je usmjerila prema daljnjem razvoju karijere. Iako brend na kojem je radila više ne postoji, otvorio joj je brojna druga vrata.
S druge strane modne industrije: ”Stajanje ispred tuđe kamere otvara vidike”
Kroz ljeto nakon prve godine fakulteta, Doris se odlučila okušati u modelingu sa zanimanjem o tome što može otkriti i naučiti o sebi kao dizajneru ako se postavi s druge strane.
“Unazad 2 godine odradila sam mnogo kampanja: kolekcija Nautilus'21 od Salicule, revija od Helen Kelen, zatim kampanja za ArtiZanat, suradnja sa Izabelom Kečan i mnoge druge. Upravo stajanje ispred tuđe kamere otvara vidike, što je meni puno pomoglo kod vlastite slike sebe i svog samopouzdanja. Prije no što sam se počela baviti modelingom, bila sam bojažljivija, ipak me to otvorilo.”
Godina prakse kao njih deset i oslobađanje od straha
“No kako je sa svima nama radoholičarima, niti to mi nije bilo dovoljno te sam tražila posao u struci, od 2021. počela sam raditi u salonu vjenčanica te stekla mnoge vještine koje vjerojatno ne bih još barem 10 godina da mi se ta prilika nije ukazala. “
“Vremenom sam se jednostavno opustila i više me nije vodio strah kroz život, te sam se bez straha počela javljati na oglase za rad ili volontiranje na revijama. Usudim se reći da mi je to jedan od najdražih hobija.”
Bez filtera o današnjoj modi: "Živimo u TikTok eri i lako je biti trendy"
Doris se osvrnula i na današnju modu, koju opisuje kao doba subkultura, TikTok eru i estetiku ružnoga. Nastavlja kako je danas lako biti trendy jer što god da osoba izabere može smisliti stil kojem se priklanja.
Svjedočimo i recikliranju starih hitova, što i nije čudno jer se uvijek događalo. Doris to podržava i iako nije fan Y2K mode, sviđa joj se povratak (manje bolnih) korzeta.
"70e su napravile svoj veliki comeback u prošlogodišnjim kolekcijama, što je po meni najbolja modna era ikad."
Doris ne savjetuje shopping u fast fashion trgovinama jer, kako kaže, ljude to automatski svrstava u kategoriju "svaka osoba s Instagrama".
"Fast fashion - viđeno, loše, dosadno, obično da boli i time postajete pojavom zaboravljiva osoba. To nije nikako dobro za koji god smjer života ste se odlučili."
Kako se ti oblačiš?
Doris: "Ne volim se prilagati nekom postojećem stilu, volim kombinirati staro i novo i općenito obožavam thrift shopove jer smatram da sam vrlo kreativna. Moda je grana umjetnosti kao i slikarstvo ili bilo koja druga grana i trebala bi biti zabavna i vesela. U 21. stoljeću imamo toliko različitih stvari i stilova i šteta bi bilo da se držimo samo za jedan. Igrajte se i nemojte se bojati izaći iz vlastitog okvira koje vam je postavilo društvo", savjetuje mlada dizajnerica.
Odijelo čini čovjeka - ili ne?
Doris priznaje kako sudi ljude po oblačenju i ne voli poslovicu koja kaže da odijelo ne čini čovjeka - jer se s time ne slaže.
Doris: "Odijelo itekako čini čovjeka, a dokazano je da prvi dojam stvaramo u 90 sekundi. Ako u 90 sekundi nisam stvorila dobru sliku o vama, vrlo vjerojatno je da se za tu osobu neću vezati, stvoriti pozitivno mišljenje ili u bilo kojem smislu dobiti povjerenje. Bilo to na poslovnoj ili prijateljskoj bazi."
Je li za poslovnjake najbolje da se drže klasika pri odijevanju?
Doris: "Klasici su osnova svakog dobrog ormara, ali ne bismo se trebali samo za njih vezati. Svaki dobar outfit treba imati barem jedan "klasičan detalj", ali osobno ljude koji se drže isključivo klasika smatram malo dosadnima. Radije bih razgovarala s nekime tko mi može pokazati da zaista zna razmišljati o vlastitom stilu, nego s nekime tko ode u trgovinu i kupi crne hlače i bijelu majicu."
Smatraš li da su Hrvati "modno osviješteni" u usporedbi s nekim od centara mode?
Doris: "Hrvatskoj će trebati još godina da bude na razini Milana, ali sudeći po komentarima stranaca i turista - Hrvati su dobro obučeni. S obzirom na priče naših baka i djedova, za vrijeme Jugoslavije na našim je prostorima bilo dosta tekstilnih industrija, odlazaka u Trst i slično. Imamo dobar gen za stil, samo ne i ekonomiju, ali polako se pomičemo prema većoj modnoj sceni. U Hrvatskoj trenutno ima jako puno dobrih dizajnera i mislim da se scena popravlja."
Doris danas radi u dizajnerskom ateljeu, priprema ispite kao i svaki drugi student pred ljetne rokove te kuje daljnje pothvate za svoje modne akcije…
Nakon svega, mudro zaključuje: ”Nekad i ne krene sve kako smo zamislili, ali ni za čim ne žali jer ni jedna škola nije preskupa ako si u njoj nešto naučio. Puno mojih odluka i postignuća me često koštalo vremena, drugih obaveza i odnosa sa ljudima, ali da se nisu dogodili, danas vjerojatno ne bih radila ono što volim, ne bih imala mir i zeleno svjetlo u budućnost.”