Buhavost je stanje uzrokovano velikom invazijom buha na našim kućnim ljubimcima.
Ima puno vrsta buha, ali nama su najznačajnije Ctenocephalides canis (‘pasja buha’) i Ctenocephalides felis (‘mačja buha’). Buhe nisu vrsnospecifične, makar njihovo ime upućuje na suprotno. Ako se nađemo u blizini velikog broja gladnih buha, bez problema će se nahraniti i na nama.
Ne provode cijeli svoj život na nositelju, hrane se krvlju i parazitiraju isključivo na vanjskoj strani organizma (ektoparaziti).
Kakav je razvojni ciklus buhe?
Buhe prolaze potpunu preobrazbu, odnosno metamorfozu koja se sastoji od stadija jajašca, ličinke, kukuljice i odrasle buhe.
—> Odrasla buha živi na vanjštini nositelja. Tamo se hrani krvlju te izbacuje jajašca koja padaju na tlo.
—> Na tlu iz jajašaca izlaze ličinke buhe koje se hrane organskim otpadom. To je uglavnom izmet buhe koji je zapravo probavljenja krv, ili razne tvari iz izmeta u koji najčeśće padaju kao jajašca.
—> Nakon što se ličinka dovoljno nahrani ona se zakukulji.
—> Kukuljica osjeti vibracije prilikom kretanja i toplinu koja nastaje izdisanjem naših ljubimaca. Kada su ljubimci blizu kukuljice iz nje izlazi odrasla buha i skače na nositelja, gdje se hrani i ciklus se nastavlja.
Samo 5% od ukupne populacije buha je u stadiju odrasle buhe. Ostalih 95% populacije buha čine svi ostali stadiji. Stoga ako su buhe vidljive golim okom u velikom broju, smatra se da se radi o teškoj invaziji.
Koji su simptomi buhavosti?
Svi ljubitelji životinja susreli su se sa buhama barem jednom. Njihova prisutnost očituje se jakim svrbežom koji ometa životinju. Ako se ne tretiraju, njihov broj na nositelju će rasti i uzrokovati sve veće iritacije. Zato su kod teških invazija često prisutne i rane (‘hot spots’) nastale zbog neprestanog svrbeža.
Životinje i ljudi mogu biti alergični na neke enzime koji se nalaze u slini buhe. Stoga se može dijagnosticirati i alergijski dermatitis.
Dakle, jak svrbež, učestalo grickanje dlake popraćeno frustracijom,…
Kako dijagnosticrati buhavost?
Buhe se vrlo lako vide golim okom, na njihovom ležaju,… Vlasnici mogu postaviti sumnju samo na temelju učestalog svrbeža.
Ako se buhe ne vide golim okom, može se pronaći njihov izmet. On se nalazi na dnu dlake, odnosno na samoj koži životinje. Nalik je malenim crnim kuglicama. Kako bi bili sigurni da se radi o izmetu buhe potrebno ga je staviti u malo vode. Ako se u vodi otopi i oboja vodu crvenkasto, radi se o probavljenoj krvi što je zasigurno dokaz prisutnosti buha.
Koja je profilaksa?
Kao zaštita od ektoparazita (buhe, krpelji,…) koriste se ampule, ogrlice, tablete,…
Potrebno ih je pravilno aplicirati/postaviti i pravovremeno reaplicirati kako bi zasigurno ispoljile svoje djelovanje. Zato se posavjetujte sa svojim veterinarom kako ih ispravno koristiti.
Osim ektoparazitika, potrebno je održavati higijenu ljubimca i prostora u kojem boravi. Koriste se razni šamponi protiv buha te se njihov ležaj, pod i ostale površine na kojima borave trebaju temeljito usisavati. Potrebno je napomenuti da nakon usisavanja vrećicu iz usisavača treba ukloniti kako (ako ima buha) usisane kukuljice ne bi nastavile svoj razvoj.
Predstavljaju li buhe opasnost za čovjeka?
Buhe nam neće prenijeti neke značajne bolesti, ali zato mogu itekako isprazniti naš novčanik.
Ako ne primjetimo da ljubimac ima buhe, može doći do dugotrajne komplikacije. Tada nećemo biti svjesni da one kontinuirano ispuštaju jajašca u okolinu. Nakon nekog vremena iz nastalih kukuljica izlaziti će odrasle buhe i hraniti će se, ako ne na ljubimcu onda na nama. Naravno, ako ljubimca držimo u stanu, sve kukuljice i jajašca biti će razasute po površinama u kojima svakodnevno boravimo. Postoji puno nezgoda kada su ljudi bili primorani zvati DDD u svoj dom jer drugačije nisu mogli istrijebiti buhe, neki su morali vaditi i parkete,…
Zato, obavezno vodite računa o pravovremenoj zaštiti vašeg ljubimca od buha kako biste zaštitili i sebe!