U posljednjem desetljeću došlo je do ubrzanog napretka tehnologije koja je čovjeku olakšala svakodnevni život te otvorila vrata novim i naprednijim istraživanjima koja će u budućnosti uvelike imati koristi za čovječanstvo. No, iako je moderna tehnologija potaknula razvitak čovječanstva, kako društveno, tako i znanstveno, ipak valja istaknuti i pojedine komplikacije koje bi, unatoč svim prednostima moderne tehnologije, mogle imati vrlo negativne posljedice za pojedinca. Konkretno, posljedice na mozak čovjeka i način na koji funkcioniramo.
Tijekom aktualne virusne krize, došlo je do preokreta u cijelom svijetu, a posebice u društvenom aspektu koji je većinom bio sveden na online interakcije. Potaknuta vlastitim iskustvom i iskustvom nekolicine ljudi s kojima sam raspravljala o ovoj temi, odlučila sam malo detaljnije istražiti učinak takvog načina funkcioniranja na čovjeka, a krenula sam retrospektivno kroz vlastito iskustvo online „života“. U prvih par mjeseci lockdowna organizirali su se partiji preko kamere, a rođendani su se također proslavljali na daljinu. U početku je to predstavljalo svojevrsni izazov i novo iskustvo, međutim, kako je vrijeme prolazilo, stvari se nisu mijenjale na bolje kako se očekivalo, već su postajale sve napetije. Fakultetske obveze izvan normalnog funkcioniranja dovele su do nedostatka komunikacije „oči u oči“, što sa profesorima, što sa ostalim studentima. Druženja su bila svedena na „stari“ krug ljudi (što nije nužno loše), a potreba za integracijom i asimilacijom na fakultetu nažalost nije bila zadovoljena. Edukacije, radionice, predavanja i ispiti; sve se odvijalo na daljinu i bez realnog kontakta s ljudima. Došlo je do povećanog korištenja društvenih mreža, posebice Instagrama i TikToka, a niti Tinder nije bio zapostavljen. Ono što je godinama raslo, u protekloj je godini doživjelo vrhunac. Životi ljudi su se polako počeli pomicati u virtualni svijet, dok je realan počeo gubiti svoje pravo značenje. No, pitanje je koliko je čovjek svjestan negativnih posljedica pretjeranog korištenja društvenih mreža i gledanja u ekran mobitela ili računala.
Danas je čovjek pod utjecajem moderne tehnologije već od malih nogu. Roditelji djeci daju mobitele, tablete i računala da se zabavljaju, ali mnogi stručnjaci kažu kako je to nepotrebna zanimacija za tako mladu osobu. Djeci je potreban socijalni kontakt i vrijeme u kojem mogu razviti vlastitu kreativnost, a što je teško postići ukoliko im je glavna zanimacija igranje igrica ili provođenje vremena na društvenim mrežama. Neki od problema s kojima se susreću djeca koja odrastaju na taj način jesu teškoće u koncentraciji i pažnji, nedovoljno razvijene govorno-jezične sposobnosti, povećanje agresije, umora i iscrpljenosti te antisocijalni poremećaji. Potrebno je (što je više moguće) ukloniti tehnologiju iz dječjih života i poticati djecu na vlastitu kreativnost i suživot s ostalom djecom.
Ono što predstavlja prijetnju tinejdžerima i mladim osobama su „virtualna prijateljstva“ koja sve češće postaju glavni izvor socijalizacije i održavanja komunikacije s ljudima s kojima se uživo rijetko kad vide ili, u najgorem slučaju, nije niti došlo do kontakta uživo, već su ljudi ograničeni na kontakt putem društvenih mreža. Ono što ovdje predstavlja problem jest nezdrav način razmišljanja u kojem se tim ljudima nerijetko predstavlja lažna slika onoga što živimo. Općenit problem kod društvenih mreža jest taj da ono što se na njima prikazuje često nije ekvivalentno stvarnosti. Koliko se samo vremena gubi na uređivanje fotografija, smišljanja idealnog opisa i višesatnog razmišljanja o tome hoće li se buduća objava svidjeti našim pratiteljima (svaka čast iznimkama koji ne spadaju u ovu skupinu :D). Mlade osobe izložene su lažnom svijetu idealizma koji u stvarnosti nije moguće postići, što često uzrokuje nezadovoljstvo samima sobom i otuđenje od obitelji i prijatelja. Zato je važno biti svjestan realnosti i postaviti granice samom sebi da bi korištenje društvenih mreža bilo korisno, a ne pogubno za vlastito psihičko zdravlje.
Vrlo je lako upasti u zamku interneta i stvoriti ovisnost koja ima psihičke, a ne tako rijetko i fizičke posljedice na zdravlje čovjeka. One se očituju u obitelji, među prijateljima i na kraju u nama samima, a neke od njih su sljedeće: otuđenost, gubitak prijatelja, tjeskoba u slučaju nemogućnosti korištenja interneta itd. Što se fizičkih posljedica tiče, one mogu biti pojava pretilosti, poteškoće s vidom i kralježnicom, a zbog rijetke fizičke aktivnosti može doći i do drugih zdravstvenih problema.
Velik je izazov pred nama i potrebna je volja i želja za svjesnijim korištenjem tehnologije u kojoj bi vladala politika „ja upravljam tehnologijom, a ne ona mnome“. Mnogo je koristi koje tehnologija pruža, poput edukacijskih sadržaja, brzog nalaženja „hitno“ potrebnih informacija, obilježavanja posebnih trenutaka fotografiranjem i snimanjem, a uvelike je pridonijela i znanosti i ostalim područjima koja su se pomoću nje još više razvila.
Kao što sam rekla na početku, iz vlastitog iskustva prekomjernog korištenja tehnologije, primijetila sam lošiju koncentraciju i fokusiranje, a neke aktivnosti koje sam prije svakodnevno radila, poput vožnje biciklom, šetnje ili čitanja knjige, otišle su u zaborav. Srećom, na vrijeme sam se trgnula iz okova tehnologije i polako se vratila u potpuno realan svijet. Nakon brisanja društvenih mreža, čak sam se odlučila i na pomalo ludi korak, a to je odvajanje od mobitela na mjesec dana. Uzela sam bakin stari mobitel na tipke i koristila ga samo za pozive i eventualno poruke. Ono što sam u tih mjesec dana primijetila jest poboljšanje odnosa s drugima, osjećaj slobode i vladanja nad vlastitim umom. Završit ću rečenicom jednog velikog uma koji je rekao nešto što se u ovom kontekstu apsolutno može primijeniti: „Čovjek se mora vježbati u umjerenosti i nadzoru naših čula i sklonosti u bilo kojem pogledu, tako održavajući sebe mladim u tijelu i razumu.” (Nikola Tesla)