top of page

Moja razmišljanja o online studiranju

Obzirom da je ljetni semestar na vratima i da će se nastava koju slušam i dalje održavati u online obliku, htio bih podijeliti svoja razmišljanja o ovakvom načinu izvođenja nastave.


Prije svega, veliki disclaimer (nisam zadovoljan s našim prijevodima). Apsolutno mi je jasno da je situacija takva kakva je te da je ovakav način nastave trenutno jedini mogući i da na njemu svi rade najbolje što mogu. Ovo su isključivo moji zaključci iz pozicije studenta koji željno iščekuje da se predavanja vrate tamo gdje im je mjesto, na fakultetu.


Nedavno sam raspravljao s kolegom Adrianom o ovoj temi i došli smo do (nama) nevjerojatnog zaključka. Pod uvjetom da se ovaj semestar održi u potpunosti online (mislim da su relativno velike šanse da će se to i dogoditi), naša generacija će provesti jednaku količinu vremena studirajući uživo i online. Nevjerojatno je da ovo traje gotovo godinu dana i unatoč pozitivnim trendovima, ne čini se da će sve sutra završiti. Iskreno ne mogu vjerovati da je toliko vremena prošlo. Imam osjećaj da smo još jučer sjedili u klupama, jeli svaki dan na faksu i ispijali kave u obližnjim kafićima i prije i poslije predavanja (i tijekom, da se ne lažemo...).


Krenut ću prvo od izvođenja nastave. Naš fakultet sve kolegije izvodi preko Google-ovih platformi (classroom, meets itd.). Platforme su intuitivne i jednostavne za korištenje. Mislim da studenti uglavnom nisu imali problema s korištenjem istih. S druge strane, profesori su tu i tamo znali imati koju tehničku poteškoću i mislim da je njima navikavanje na rad na ovakvim platformama bio puno zahtjevniji nego studentima. U ljetnom semestru 2019./20. su predavanja bila svakako organizirana. Neka su bila uživo, neka su bila snimljena, neki predavači su samo objavljivali svoje materijale. Početkom nove akademske godine 2020./21. svi profesori su održavali predavanja koja smo mogli pratiti uživo i sudjelovati na njima te je sve malo više sličilo studiranju. Osim toga što smo predavanja znali pratiti iz kreveta, auta, balkona i svih ostalih lokacija. Međutim sve u svemu, obzirom na to kako stvari sada stoje, generalno sam zadovoljan s načinom izvođenja nastave i mislim da se ona korektno odrađuje.



Kada govorimo o prenošenju informacija, stvari su malo drugačije. Ja se osobno moram konstantno tjerati na aktivno slušanje i praćenje predavanja puno više nego u predavaonicama. Ako sam se već natjerao doći do fakulteta, onda ću i poslušati predavanje i naučiti maksimalno koliko mogu kako bi mi se putovanje isplatilo. Za razliku od toga, na online načinu se jednostavno prijavimo da smo prisutni, isključimo kameru i svatko svojim poslom. Netko jede, netko gleda televiziju, a netko čak i prati predavanje. Puno je više distrakcija i moramo se više truditi kako bismo upili jednaku količinu informacija. Naravno da o tome ovise i drugi faktori, poput zanimljivosti teme i angažiranosti predavača na koje nažalost ne možemo previše utjecati, ali svakako vidi se manja povezanost s predavačem neovisno o temi i načinu predavanja. Ovdje bi još htio raspraviti i problem materijala. Većina predavača objavljuje sve svoje materijale na način da su dostupni svima i u svakom trenutku, doduše dobar dio predavača je to i prije radio. Ono što sam primijetio na svom primjeru je da sam vođenje vlastitih bilježaka tijekom online nastave sveo na minimum, što nije bio slučaj na klasičnim predavanjima, pogotovo na predmetima koji zahtijevaju rješavanje zadataka. Mislim da je upravo kod računskih dijelova prisutno najveće pogoršanje jer način gdje profesor učita riješeni zadatak i objašnjava postupak rješavanja ne može zamijeniti rješavanje zadataka na klasičan način (na ploči).


Zadnja stvar koju želim proći su provjere znanja. Kada govorimo o tehničkoj strani, mislim da je do sada bilo svakakvih ishoda. Uglavnom se ispiti provode bez poteškoća, međutim dođe li do greške, rizik i posljedice preuzimaju gotovo isključivo studenti. Sve u svemu mislim da je to donekle dobro riješeno na način da su uglavnom omogućene usmene provjere znanja neposredno poslije pisanog dijela u slučaju da stvarno dođe do poteškoća. Što se tiče samog pisanog dijela moje je mišljenje da su stvari generalno pojednostavljene. Većina pisanih ispita se održava putem Google obrasca najčešće u formi pitanja s ponuđenim odgovorima. Na kolegijima koji zahtijevaju rješavanje zadataka najčešće se zadaci rješavaju na papir te naknadno fotografiraju i učitaju rješenja u zadanom roku. S time sam osobno isto kao i mnogi drugi kolege imao problema i znalo je biti tehničkih poteškoća. Profesori su uglavnom bili susretljivi i dopustili da rješenja zadataka pošaljemo na neki drugi način na čemu sam iznimno zahvalan. Kada govorimo o težini samih ispita. generalno mislim da su ispiti manje zahtjevni te da je za prolaz istih potrebno uložiti manje truda i vremena nego prije. Je li to dobro ili loše ostavljam Vama na izbor.


Sve u svemu, mislim da se nastava održava na, nazovimo to, "prihvatljiv" način. U svakom slučaju ne mislim da može zamijeniti nastavu u fizičkom obliku. Da ne govorim o ostalim sadržajima koji su vezani uz sam fakultet: druženje s kolegama, ispijanje kave na pauzi ili ručak u menzi. Međutim, najveći je problem onima koji su na prvim godinama koji to nisu ni osjetili. Nisu upoznali kolege, nisu doživjeli predavanja i sve ostale popratne aktivnosti. Srećom pa je na nekim kolegijima omogućeno slušanje nastave na fakultetu i savjetujem svima da iskoriste tu priliku. Nadam se da ćemo se svi zajedno uskoro vratiti u predavaonice i da će i oni osjetiti sve čari studiranja.





bottom of page