Svijet trese novi (trenutno još jedan u nizu) sukob, koji zapravo nije tako nov, ali je uistinu neočekivan te nas navodi da se pitamo što se to događa i zašto baš sada? Radi se o napadu koji se dogodio 7. listopada kada je militantna skupina Hamas i Palestinci koji je podržavaju raketama krenula napadati Izrael, a do danas je u ovom kratkom vremenu poginulo i ranjeno na tisuće ljudi.
Sukob svoje korijene ima u teritorijalnim, vjerskim i identitetskim sukobima što su sve kompleksni, a pitamo se jesu li rješivi problemi. Sukob između Izraela i Arapskih zemalja traje već stotinama godina, a upravo kada se zbog nedavnih pregovora o priznanju između Saudijske Arabije i Izraela činilo da se ove tenzije ipak mogu ublažiti, dogodio se iznenadni napad terorističke organizacije Hamas-a na Izrael. Mnogi se pitaju zašto i kako, kako je došlo do takvog propusta Izraela da previdi i zaustavi ove zločine. No jasno se šalje poruka da se Hamas protivi bilo kakvoj mogućnosti pomirenja i suživota Arapa i Izraelaca i pomirbenoj politici Nethanyaha.
Ovaj napad nije se dogodio bez razloga ili čistog hira, a obje strane su kroz povijest oštetile jedna drugu što rezultira neprekidnim tenzijama koje čekaju eskalaciju kao što je trenutna. No da bismo bolje razumjeli ovu polarizaciju, trebamo prvo posegnuti u prošlost i u početke problema.
Povijest odnosa Izraela i Palestine
Odnos između ove dvije države uistinu je kompleksan te zbog vlastitih interesa i argumenata ima različite interpretacije, no da bismo mogli pratiti ova događanja, treba istaknuti osnovne informacije i događaje koji su doveli do ove nove eskalacije, a ujedno objašnjavaju jedan od uzroka napetosti na Bliskom Istoku.
U 19. stoljeću se budi židovski nacionalni osjećaj, pokret za ujedinjenjem, emancipacijom i osnivanjem Izraelske države koji se naziva cionizam. Povratak Židova ili Aliyah dogodio se tako da su Židovi naseljavali i kupovali zemlju na području Palestine kako bi osnovali državu koja im je Balfurskom deklaracijom i obećana (no bez da se naruši status ostalih nežidovskih zajednica).
Nakon Prvog svjetskog rata područje Palestine je većinski pod Britanskom upravom, tijekom Drugog svjetskog rata događaju se brojna legalna i nelegalna useljavanja s obzirom da su Židovi u tom razdoblju pojačano bježali u to područje, a od 1947. britanski mandat prestaje i pitanje Palestine preuzimaju Ujedinjeni Narodi. Oni ga dijele na židovsku i arapsku državu s Jeruzalemom pod međunarodnim nadzorom.
Nakon proglašenja države Izrael 1948. godine započinje i prvi rat između Izraela i arapskih država u kojem pobjeđuje Izrael i proširuje svoj teritorij. U 1956. godini Egipat i Izrael se sukobljavaju oko Sinajskog poluotoka, a 1967. godine dogodio se Šestodnevni rat u kojem su eskalirale dotadašnje napetosti gdje je Izrael okupirao pojas Gaze, poluotok Sinaj, Zapadnu obalu i Golansku visoravan, područja koja je zbog postizanja mira ipak napustio.
Godine 1987. događa se prva pobuna Palestinaca koja se još naziva Intifada, a pobune su se u kasnijim godinama još nastavile. Veliku važnost imaju Pregovori u Oslu 1993. i 1995. koji su postigli sporazum o izraelskom povlačenju iz Gaze i prepuštanje uprave Palestinskoj Samoupravi. Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) priznata je kao predstavnik Palestinaca i njihovih područja, a oni zauzvrat priznaju postojanje Izraela. Iako je područje podijeljeno (Palestini pripada pojas Gaze i Zapadna Obala) upravo se tamo Izraelci šire sa svojim naseljima (settlements) te time krše dogovore što uzrokuje ljutnju Palestinaca i njihove tvrdnje da ih Izrael okupira.
Egipat je 1978. dogovorom Camp David Accords priznao državu Izrael, a Jordan 1994. godine, dok je bivši američki predsjednik Donald Trump uspio ostvariti Abraham Accords kojim su Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrain, Maroko i Sudan priznali Izrael. Na putu prema trajnom miru sa arapskim zemljama Izrael je bio u pregovorima da ga prizna i Saudijska Arabija, no vidimo kako ipak postoje brojni protivnici tome miru. Izraelu bi još kao prijetnja ostao Iran i organizacije koje podržava među kojima je Hamas upravno jedna od njih.
Tko je Hamas?
Hamas je palestinsko – muslimanska organizacija koja de facto upravlja Pojasom Gaze, što je područje međunarodno ne priznate i još ne suverene Palestinske države. To je najveća, a zbog blokade i najsiromašnija palestinska enklava. Uvjeti života tamo su veoma teški, a mali je prostor prenapučen ljudima. Za razliku od Hamasa koji je radikalniji, vlasti na Zapadnoj obali imaju mirniji pristup. Hamas ne priznaje postojanje Izraelske države i niječe Židovima pravo na njihovu državu.
Što slijedi, Hezbolah, odgovori i reakcije
Zapovjednik vojnog dijela Hamasa Mohammed Deif pozvao je Hezbolah, Palestince i sve Arape u Izraelu da im se pridruže kako bi postigli konačno oslobođenje.
Hezbolah je oružana organizacija osnovana u Teheranu isto kao i Hamas, čime im je osigurana potpora Irana i Sirije. Hezbolah je osnovan 1982. nakon izraelske invazije na Libanon u kojem kontrolira južni dio i desetljećima napada naselja u Izraelu, a spremna je i na veće oružane akcije te potporu Hamasu.
Izraelska vojska uvelike je jača i raspolaže većom vojnom snagom, a bitno je napomenuti i da su na njezinoj strani njihovi saveznici Sjedinjene Američke Države te je sam predsjednik Biden izjavio da oni „stoje uz Izrael“. Uz to su brojne zapadne države iskazale svoju potporu Izraelu te osudile napad Hamasa, dok s druge strane brojni „pro-palestinski“ prosvjednici, odnosno zagovornici Palestinske države, podržavaju napad i pokazuju svoje nezadovoljstvo i neprijateljstvo prema Izraelu. Napetosti su se prelile i u drugim državama što pokazuje napad i ubijanje učitelja u francuskom gradu Arrasu što je navelo da Francuska poveća svoje mjere obrane i pošalje vojsku na ulice te zabrani palestinske prosvjede zbog straha od daljnjeg ekstremizma.
To dokazuje da je ovo pitanje široko rasprostranjeno, brojne države su upletene, a mišljenja su podijeljena. U iščekivanju i napetosti razvoja situacije pitanje je hoće li se ostale strane uključiti i ostvariti još veću eskalaciju ili je moguće diplomatskim putem postići dogovore koji su pomogli u prošlosti. Ne možemo sa sigurnošću reći što će uslijediti i hoće li se sukob ikada do kraja okončati ili će se ponovno samo zamrznuti do novih potencijalnih eskalacija, ali zasigurno trebamo osuditi svako nasilje, nepotrebna ubijanja, razaranja i otmice te zagovarati primirje i pružati istinite i pravovremene informacije.