Vjerujem kako se gotovo svatko na ovome svijetu susreo s činjenicom da će jednoga dana morati napustiti obiteljski dom zbog xy razloga. Iako neki to čine zbog bolje poslovne prilike ili možda zbog ljubavi i stvaranja vlastite obitelji, ne smijemo izostaviti činjenicu da studenti igraju važnu ulogu u ovome navođenju. Gledajući svoju generaciju, koja je ove godine upisala studij, većina njih je, barem iz mojeg rodnog kraja, upisala fakultete u jednim od najvećih gradova Lijepe Naše. Neovisno je li to Zagreb, Osijek, Rijeka ili neki drugi grad, svi smo izašli iz naše zone komfora i uputili se u nepoznati svijet.
Put ka sreći? U razgovoru sa svojim vršnjacima, saznala sam jednu jako bitnu informaciju, a to je da bez obzira koliko puta se selili u novi prostor, uvijek se nešto zaboravi. Ovo ni ne čudi ako uzmemo u obzir da je u mojoj selidbi sudjelovala gotovo cijela rodbina. Bake su spakirale piliće, jaja, šalice i zdjele, teta je spakirala nove krpe za brisanje suđa (svih 35 komada), mama je od davnih dana odlučila koje teglice sa cvijećem putuju sa mnom, a ostali su vjerno u džepove moje jakne stavljali koju kunu za “kavu i cigarete“. Našao se i pokoji komentar da sam se previše dokazivala u srednjoj i da sad na faksu skupljam samo labudove i pičim dalje, ali nisam sasvim sigurna u to. Ipak se još zavaravam da ću uspjeti sve kolokvirati iz prve. No, jedno je sigurno. Koliko god strašno zvučala promjena sredine (i mogu vam priznati da je to 100% istina), veselila sam se odlasku u Zagreb i još uvijek se veselim svaki put kada ponovno dođe vrijeme za povratak u glavni grad.
Kako preživjeti Zagreb?
Kao što sam i rekla, dolazak u Zagreb strašno zvuči, ali se svatko nakon nekoliko dana (ili tjedana) uspije prilagoditi. Međutim, ipak su strašniji zvukovi u novoj sobi i strah od toga da će mi netko samo tako provaliti, no srećom, ulazna vrata od stana su toliko komplicirana da ih ni ja, s najvećom željom, ne mogu otvoriti. Ali, to je samo dio realnosti s kojima se susrećemo kada započinjemo samostalan život. „Zašto mi perilica ne radi? Gdje sam stavila ključeve od stana? Kojim tramvajem trebam ići do prijateljice? Čekaj, sjela sam u dobar tramvaj, zašto idem u krivom smjeru?“ To su već stvari sa kojima se svatko susreo barem jednom u početku samostalnog života u novome gradu.
Faks (ju)
Prvi odlazak do faksa, bilo to zbog odlaska u referadu, predavanja ili zbog posjete menzi, može biti kaotičan. Ispravak netočnog navoda; vama će se činiti da sve izgleda kaotično jer ste zbunjeni i uplašeni (što generalno i je istina), ali bez brige, uvijek ćete naići na nekoga tko će vam dati upute kako biste došli do cilja. Jedno je sigurno (barem u mojem slučaju), a to je da bez obzira što sam xy puta prošla pored svojega faksa, i dalje sam uspjela fulat' ulaz u menzu. Ali tu priču ostavljamo za neko drugo druženje.
Nadalje, nailazimo na jedan važan life hack koji smanjuje nervozu i strahove, a povećava mogućnosti za daljnje napredovanje i suradnje. Naslušala sam se svega i svačega u životu, a velika većina mi kroz jedno uho uđe, a kroz drugo izađe. Međutim, ono što će mi definitivno ostati u sjećanju, a da na neki način nisam ni bila svjesna novonastale situacije je rečenica koja glasi: “U velikom si plusu zato što imaš nekog starijeg tko ti može pomoći.” I istina je. Ni sama nisam bila svjesna u što se upuštam, a savjeti drugih svakako pomažu. Niti jedan faks nije lagan, a ako uzmemo u obzir da uz nov način obrazovanja dolazi i prilagodba na nov način života tu nastaje panika. Sad krećem da dramim. No, jedno je sigurno; bez obzira koliko te bilo sram zamoliti za pomoć, nemoj se ustručavati. Bila to osoba koju si sreo/la na hodniku faksa, netko iz susjedstva ili sasvim deseta osoba za koju si čuo od prijatelja. Pitaj. Nemoj dopustiti da te sram/strah spriječi u tvojim ambicijama. Iskustvo je ono što te spašava, a većinom to iskustvo čuješ od starijih studenata. Tko pita ne skita, i ostale fore.
Dragi čitatelju, nadam se da sam ti barem malo predočila moje susrete sa studentskim životom. Iako sam izostavila nebrojene priče o predavanjima, profesorima i ostalim čarima, ne moraš se brinuti, jer ovo nam nije poslijednji susret. Brucoš si jednu cijelu akademsku godinu, a ako ti se to toliko svidi ne izostavlja se mogućnost da si produžiš taj status i na neko dulje vrijeme.