Koji je smisao života? Ovo pitanje sebi si barem jednom u životu postavio i tko god će ti reći da nikad nije razmišljao o smislu života, znaj da ne govori istinu. Život je dar. Ti sam nisi birao da se rodiš, to su omogućili naši roditelji i Bog. Oni su si međusobno obećali vjernost, ljubav, odanost i poštovanje do svoje zemaljske smrti. Kao plod njihove uzajamne ljubavi došao si ti na svijet. Ti, koji kao tek mala beba, nisi imao pojma da se nešto oko tebe događa. Disao si, plakao, spavao, sisao majčino mlijeko i smijao se, ali nisi posjedovao svijest o vlastitom postojanju.
Kasnije si tijekom života rastao, sazrijevao i rastao u mudrosti i vjeri. U jednome trenutku
zapitao si se koji je smisao života i na koje načine ga možeš postići. Ali zašto sam se morao roditi? Da se nisam rodio, ne bih morao uopće odgovarati na sva ova pitanja i prolaziti kroz tolike kušnje i probleme. I u pravu si, ako tako misliš. Da se nisi rodio, ne bi morao razmišljati o svakojakim problemima, izazovima, kušnjama i napastima. Ali vrijedi li život bez upravo tih istih izazova, kušnji i napasti? Bez izazova i kušnji življenje baš i nema nekog smisla. Kada ne bi imao kušnje i izazove, kakav bi ti bio život? Sve bi ti išlo od prve, ne bi se morao ni za što truditi i živio bi u svojoj komfor zoni gdje je sve posloženo baš onako kako treba. Ali upravo suprotno, ne treba uvijek biti posloženo onako kako ti želiš. Tek kada nije sve onako kako si sebi zamislio počinje istinski život gdje svoje povjerenje stavljaš u Boga.
S izazovima gradiš svoj karakter i utječeš na ljude oko sebe. Smisao tvojeg života ne smije biti usmjeren na sebe samoga, već i na zajednicu oko sebe. Također, kao svoj smisao moraš postaviti nešto trajno. Ako bi, recimo, svoj smisao usmjerio na to da se dobro osjećaš u životu ili da budeš dobro priskrbljen u životu, ubrzo bi shvatio da je to bilo pogrešno. Zašto? Usmjerio si svoj smisao na stvari koje nisu trajne i zagarantirane. Kada se ne budeš dobro osjećao u životu ili ne budeš dobro opskrbljen, tvoj smisao iščeznut će u beznađe. Koristit ćeš raznorazne metode samo kako bi povratio taj osjećaj materijalne zbrinutosti ili samozadovoljstva, ali vidjet ćeš da će se osjećaj beznađa opet vratiti.
Pitaš se onda kako ne izgubiti svoj smisao i ne posrnuti u tamu i trajnu nepovratnost iz beznađa?
Vrlo jednostavno: usmjeri svoj smisao na ono trajno, vječno. Ako usmjeriš svoj smisao na Onoga koji je vječan i trajan i slijediš put svjetla, istine i života, tvoj život će se transformirati nabolje na način koji nisi mogao ni zamisliti.