Iako postoji čak nekoliko datuma na koje s obilježava ova slatka prigoda, stručnjaci tvrde kako je ipak 7. srpnja onaj pravi Svjetski dan čokolade. Zašto? Iz razloga što se vjeruje da je upravo na današnji dan 1550. godine kakao stigao u Europu. Osim što nas čini sretnijima i uljepšava gotovo svaki događaj, ona je idealan poklon za naše bližnje, a zanimljivo je da je povijesni put čokolade započeo prije čak 2600 godina. Čokolada je od davnina poznata kao namirnica uz koju se vežu slatke priče o moći i ljubavi, a u doba drevnih civilizacija imala je vrijednost čistog zlata. Bez obzira što je u Europi prisutna tek nešto manje od pola tisućljeća, čokolada ostaje poseban, slastan i jedinstven dodatak gotovo svakoj prigodi ili desertu.
Čokolada je prije svega desertno jelo koje se dobiva zagrijavanjem i hlađenjem smjese iz kakaove mase ili praha, sa ili bez dodataka poput mlijeka, sušenog voća, lješnjaka, badema, kave, vanilije, začina ili drugih sličnih aroma. Zanimljivo je istaknuti da čokolada u prodaji prema standardima proizvodnje mora sadržavati minimalno 35% kakaa, a maksimalno 65% šećera. Riječ čokolada potječe iz asteškog izraza xocoatl, što u prijevodu znači „gorka voda“, a naziv je dobila po tome što su Azteci pili čokoladni napitak zagrijan i nezaslađen, pri čemu su okus oplemenjivali dodavanjem različitih začina, kao što su vanilija i čili. Tek će Europljani par stoljeća kasnije od čokolade napraviti slatkiš, no prije toga treba još malo zaviriti u povijest ovog slavnog sastojka.
Koliko je kakao zapravo bio važan govori činjenica da su ga stare civilizacije koristile kao obračunsku jedinicu i sredstvo plaćanja, a upravo su Maje bile prvi narod koji je započeo kultivirani uzgoj kakaa na usjevima vlažne meksičke klime. Visoko razvijena majanska civilizacija priređivala je slavlja u čast boga kakaa, poznatog kao Ek Chuah, tijekom kojih su se prinosile žrtve i dijelili pokloni. Daljnjem širenju kulture kakaovca pridonijeli su trgovci plemena Maja koji su plodove kakaa odnijeli u Meksiko i prodali ih Aztecima. Po osvajanju poluotoka Yucatána i kraljevstva Maja, Azteci uvode porezni danak na uspostavljenom teritoriju koji se plaćao u kakaovim zrnima. Osim navedenoga, Azteci su vjerovali da gorki čokoladni napitak djeluje kao afrodizijak.
Kakao se u Europi prvi put pojavljuje nakon Kolumbovog otkrića Amerike, a sam Kolumbo je nakon jednog od svojih putovanja donio i zrna kakaovca koja su, nažalost, prošla poprilično nezapaženo u usporedbi s ostalim blagom iz Novog svijeta. Popularizacija kakaa započinje osvajačkim pohodima španjolskog konkvistadora Cortésa koji će, tijekom uništavanja tamošnjih civilizacija, postati prvim Europljaninom koji se ikad uopće susreo s toplim kakaovim napitkom. Legenda kaže da je asteški kralj Montezuma priredio Cortésu bogati banket, zamijenivši ga za reinkarnirano asteško božanstvo čiji se povratak čekao, i ponudio mu xocoatl u golemim zlatnim peharima. Naravno, Cortés je zaplijenio sve plantaže kakaa, vjerujući da će mu one donijeti toliko željeni profit.
I tako su kakao, oprema i receptura za spravljanje toplog čokoladnog napitka stigli u Europu, točnije, Španjolsku. Gorki napitak se zapravo uopće nije svidio Španjolcima, no dodavanjem meda, šećera i cimeta te izbacivanjem papra, španjolski su redovnici otkrili tajnu o slatkoj čokoladi, doduše još uvijek tekućoj, koja nije mogla dugo ostati skrivena. U idućih sto godina čokolada se širi ostatkom Europe, a u Londonu se 1650. otvara i prva kuća čokolade. S vremenom se kakao prestao miješati s vodom, čije je mjesto zauzelo mlijeko. Čokolada je gotovo tristo godina bila simbol visoke klase, enormno skupa i rezervirana isključivo za povlaštena nepca bogatih staleža. Tek je pojavom industrijske revolucije u 19. stoljeću čokolada kakvu danas poznajemo postala dostupna širim slojevima.