TUMAČENJE SNOVA
Zašto smo sanjali upravo neki određeni san i postoji li mogućnost da nam te naše, usnule pustolovine nešto govore? Pokušaji da se raskrinkaju tajne poruke i iščitaju znakovi koje nam snovi šalju poznati su od drevnih civilizacija i uvijek predstavljaju zagonetku.
Razvojem psihologije, kao moderne znanosti, razvijaju se i razne argumentirane teorije o snovima kao dijelu ljudske psihe koji zaslužuje pomnu pažnju i proučavanje. U današnjem članku, razmotrit ćemo jednu takvu teoriju. Riječ je o slavnom psihoanalitičaru Sigmundu Freudu i njegovoj knjizi Tumačenje snova u kojoj iznosi vlastita otkrića do kojih je došao analizom vlastitih snova i snova svojih pacijenata.
Freudova knjiga prvi put je izdana u osvit dvadesetog stoljeća, 1900. godine. Smatra se da u Tumačenju snova Freud već formira i bitne postavke psihoanalize koju će kasnije pomno razraditi. Vjerujem da je mnogima, još od srednjoškolskih dana, poznata podjela koju Freud uvodi u proučavanju psiholoških sistema čovjeka: predsvjesno, svjesno i nesvjesno.
Najvažnije je upravo otkriće Nesvjesnog. Taj dio čovjekove psihe nedohvatljiv je budnom umu. Pojednostavljeno rečeno, u nesvjesnoj sferi ljudskog uma, nalaze se svi oni potisnuti nagoni i želje. Freud bazira svoj rad vrlo opsežno na edipovskom kompleksu, žudnji muškog djeteta za majkom, a to onda i dokazuje u književnim djelima poput Kralja Edipa i Hamleta. Zbog toga dobiva i mnoge kritike i njegova se teorija na razne načine pobija zbog prekomjerne generalizacije, naglaska na spolu i znanstvene nedostatnosti.
Ipak, zanimljivo je zamisliti Nesvjesno kao kakav prostor u koji potiskujemo najdublje traume, žudnje i slično. Kako se taj prostor ne bi ispunio u potpunosti, nesvjesno se, prema Freudu, na neke načine ipak manifestira. Freud smatra da postoji neko prikriveno subjektivno značenje u pozadini naših fizičkih manifestacija (naše geste, govor…). Poseban proboj nesvjesnog, on vidi upravo u neurotičnim simptomima i snovima.
Snovi su za Freuda „kraljevski put u nesvjesne aktivnosti uma“. Snovi sami po sebi nisu dio tog nesvjesnog „prostora“, no oni služe kako bi se spomenute žudnje na simboličan način zadovoljile. Ono s čime smo vjerojatno upoznati iz brojnih sanjarica, upravo je simbolika snova. U snovima, Nesvjesno putem asocijacija preobražava istinske nagone u metafore za iste. Zato je, prema našem psihoanalitičaru Freudu, glavna zadaća tumačenja snova mapirati puteve tih asocijacija prema značajnim objektima i događajima.
Dakle, sanjati znači biti izložen nesvjesnim materijalima predstavljenima određenom simbolikom koju treba razotkriti, odnosno reducirati na neke od osnovnih nagona. Snovi su naše nesvjesne želje u prerušenom izdanju. Time dolazimo do zaključka o tri funkcije sanjanja, prema Freudu: omogućava se ispunjenje želja i zadovoljenje žudnji, snovi su sigurnosni ventil preko kojeg se osoba oslobađa nesvjesne napetosti u prerušenom obliku i osoba spava bez prekida i pojave nemira.